Europski sud za ljudska prava (ESLJP) presudio je da bivšem predsjedniku Hrvatskog sabora Vladimiru Šeksu nije povrijeđena sloboda izražavanja zbog odluke domaćih tijela da mu uskrate pravo na pristup povjerljivoj dokumentaciji bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
ESLJP je podsjetio kako je Šeks podnio Hrvatskom državnom arhivu zahtjev da mu se odobri uvid u arhivski fond Ureda predsjednika Franje Tuđmana radi pisanja dokumentarne kronologije o padu Bosanske Posavine, koji je klasificiran oznakom tajnosti „državna tajna – strogo povjerljivo“.
Odluka domaćih tijela o odbijanju deklasifikacije dokumenata nije bila manjkava
Državna tijela su stoga, dodaje ESLJP, odbila Šeksov zahtjev za uvid u 25 zapisnika uz obrazloženje da bi njihovo prijevremeno korištenje moglo nanijeti nepopravljivu štetu vrijednostima zbog koji su ti zapisnici klasificirani, poput neovisnosti, cjelovitosti, sigurnosti RH i međunarodnih odnosa RH.
Europski sud je utvrdio da je Šeksov zahtjev za informacijama pažljivo procijenilo pet različitih nacionalnih tijela, do kojih su najmanje dva tijela izravno pregledala tražene dokumente.
Također je utvrdio da se odluka Ureda predsjednika u mandatu Kolinde Grabar Kitarović, kojom je odbijena deklasifikacija nekih od traženih dokumenata, temeljila na mišljenju specijaliziranog tijela za bavljenje pitanjima nacionalne sigurnosti, a potvrdili su je Povjerenik za informiranje, Visoki upravni sud i Ustavni sud.
”Stoga je ESLJP ocijenio da način na koji su domaća tijela procijenila Šeksov zahtjev nije bio manjkav ili lišen odgovarajućih postupovnih jamstava”, izvijestio je u četvrtak ESLJP.
Sud ističe kako se u kontekstu nacionalne sigurnosti, koja tradicionalno čini dio unutarnje jezgre državnog suvereniteta, ne može očekivati da će obrazloženja nadležnih tijela biti jednako detaljna kao u, primjerice, redovnim građanskim ili upravnim predmetima.
”Navođenje detaljnih razloga za odbijanje uklanjanja tajnosti strogo povjerljivih dokumenata bilo bi u suprotnosti sa samom svrhom zbog koje su ti podaci uopće bili klasificirani. Uzimajući u obzir opseg postupovnih jamstava pruženih Šeksu u ovom predmetu, Europski sud je utvrdio da su razlozi koje su navela nacionalna tijela za odbijanje pristupa predmetnim dokumentima ne samo relevantni, već i u datim okolnostima dovoljni”, kaže ESLJP.
Europski sud je stoga odlučio da je miješanje u Šeksovu slobodu izražavanja, odnosno onemogućavanje pristupa informacijama, bilo potrebno i proporcionalno važnim ciljevima nacionalne sigurnosti te da domaća tijela u konkretnom slučaju nisu ispitala njegov zahtjev izvan slobode procjene države pa stoga nije došlo do povrede članka 10. Konvencije.
ESLJP navodi da ova presuda nije konačna.
