Nakon što su u četvrtak, 23. travnja, riješili svoje školske obveze, dječji gradski vijećnici sastali su se virtualno i prokomentirali aktualne teme, stoji na stranici Grada.
S njima su razgovarale voditeljice Dječjeg gradskog vijeća, Arijana Mataga Tintor, savjetnica za predškolski odgoj, djecu i mlade u gradskoj upravi i Jelena Kos, psihologinja iz Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica.
Dvanaest vijećnika iz svih velikogoričkih osnovnih škola razgovaralo je o prednostima i nedostacima online nastave, o načinu života u situaciji pandemije, o tome što im najviše nedostaje i treba. Uz to, vijećnici su uputili poruke svojim vršnjacima i otkrili što će prvo raditi kada sve ovo završi.
Na sastanku su sudjelovali: Matija Dražetić, predsjednik Dječjeg gradskog vijeća (OŠ Vukovina), Antonio Šipušić, zamjenik predsjednika (OŠ Jurja Habdelića), Nera Stipetić i Ivan Hasanović (OŠ Novo Čiče), Brigita Grčić i Marin Gruja (OŠ Eugena Kumičića), Matea Hrženjak i Klara Jurišić (OŠ Velika Mlaka), Antonia Martinović i Jan Biškup (OŠ Eugena Kvaternika), Paulin Jorgić (OŠ Šćitarjevo) te Matea Barbarić (OŠ Nikole Hribara).
Lucija Ivšek i Josip Vugec iz Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica poslali su svoja razmišljanja o ovim temama i naglasili da im najviše nedostaju druženja s prijateljima u Centru.
Što djeca kažu o online nastavi
Prednosti online nastave:
1. Sami organiziramo svoje vrijeme.
2. Možemo se ulogirati kada god hoćemo preko dana i treba nam manje vremena za napisati i poslati sve što treba.
3. Doma možemo raditi stvari koje u školi ne bismo mogli, npr. jesti za vrijeme nastave.
4. Ako nam nešto nije jasno možemo pogledati na YouTubeu ili pitati profesora/icu.
5. Ne moramo nositi svaki dan 15 kg knjiga na leđima.
6. Lakše je dobiti dobru ocjenu jer se ne traži toliko štrebanja, nego više aktivnost na satu i istraživački rad (to ovisi o profesoru, nije kod svih tako).
7. Bit ćemo više informatički obrazovani, koristimo se modernijim tehnologijama.
8. Ne moramo sve zadatke izvršiti odmah.
Nedostaci online nastave:
1. Neki profesori pretjeruju s zadacima, a previše zadaće nas demotivira.
2. Previše smo pred računalom.
3. Nastava putem TV-a prekratko traje.
4. Ponekad imamo problema s tehnologijom – povezivanjem, Internetom.
5. Nedostaju nam likovni i tjelesni.
6. Teške lekcije profesori ne mogu dovoljno dobro objasniti ili nemaju dovoljno vremena.
7. Profesori se razlikuju po količini zadaće koju zadaju, a smeta nas kada ne poštuju satnicu. Cijeli dan nam šalju zadatke tako da smo stalno pod pritiskom.
8. Nedostaje nam razred, prijatelji i sve ono što se čini „pravu“ školu u kojoj jedni drugima možemo pomagati, učitelji nas mogu pohvaliti, brže nam pomoći, brže reagirati.
Vijećnici naglašavaju da je nekima lakše, a nekima teže u ovoj situaciji. Dok jedni kažu da im nedostaje klasična škola jer im je ljepše „uživo“, drugi bi mogli do kraja školske godine ovako. Zaključuju da uspjeh ovakvog načina rada najviše ovisi o samom učeniku, ali i o učiteljima. Učenicima je dana odgovornost i ispada da „sami sebe obrazuju –dobivaju zadatke, rješavaju i šalju“. Svi vijećnici se slažu da je jako važno biti dobro organiziran, ali i da nemaju svi jednake uvjete za rad i učenje.
Što djeci najviše nedostaje i treba?
Djeci najviše nedostaju prijatelji i igra, normalna škola u kojoj se zezaju, školski odmori, izvannastavne aktivnosti, treninzi. Iako neki trče, voze bicikl i igraju se na dvorištu, iako se ponekad vide s prijateljima preko video poziva, to nije isto. Voljeli bi se uživo vidjeti s njima, zagrliti ih i veseliti se s njima. Mnogima je kod kuće i dosadno, nedostaje im ići u školu, nedostaju im pozitivne vibracije koje se mogu osjetiti u školama jer je u školama puno djece i mladih pa vlada vesela atmosfera. Nedostaje im svjež zrak, izleti, šetnje, previše su u kući, ispred ekrana.
O ponovnom odlasku u „pravu školu“
Iako im „prava škola“ nedostaje, svi se slažu da bi s njom trebalo krenuti ili u svibnju ili bi do kraja školske godine trebalo biti ovako. Misle da nema smisla raditi zbrku par tjedana prije završetka školske godine.
Poruke vršnjacima
Svima nam je teško, no trebamo znati i biti svjesni da će sve to jednom proći. Neki imaju veće, a neki manje probleme, ali ovo sve mora jednom završiti. Ništa se neće dogoditi ako propustimo neke stvari.
Pomaže ako imamo rutinu i ako organiziramo svoje vrijeme. U toj rutini i svakodnevici važno je pronaći ono što volimo, naći balans između obveza i opuštanja. Ne treba se opterećivati vijestima i informacijama, ali je važno pridržavati se pravila. Kad se suočimo sa situacijom u kojoj smo se našli, čini se da se dobro snalazimo, ide nam dosta dobro.
Što će prvo napraviti kada sve ovo završi?
Grliti se s prijateljima.
Ne gledati u ekran 10 sati.
Ići u dućan i doći doma i prestati sve dezinficirati.
Ići na more, putovati negdje, bilo gdje.
Grliti se, grliti, grliti…
Razmišljanja dječjih vijećnika su zanimljiv osvrt na cjelokupnu situaciju i predstavljaju glas mnoge djece. Ovo su korisne poruke i za odrasle jer nam pružaju informacije iz „prve ruke“. Možemo samo zaključiti da se, unatoč brojnim izazovima, naši vijećnici dobro nose s ovo situacijom. I kako i sami kažu – sve to jednom mora proći.
