Više od tisuću vjernika okupilo se na ostacima starog samostana kako bi odali počast svojim korijenima i proslavili izgradnju novog života nakon progonstva.
Više od tri desetljeća prošlo je od prisilnog iseljavanja hrvatskog stanovništva s područja Bosne i Hercegovine. U znak sjećanja na te teške povijesne trenutke, nedavno je održano prigodno komemorativno i vjersko okupljanje koje je privuklo velik broj sudionika.

Mjesto ovogodišnjeg susreta bila je Petrova gora, točnije povijesni lokalitet na kojem se nalaze ruševine starog pavlinskog samostana posvećenog svetom Petru. Upravo je taj drevni prostor poslužio kao središte za molitvu i prisjećanje na događaje iz prošlosti.
Prema procjenama, događaj je privukao otprilike tisuću i pol građana koji su željeli odati počast svojim korijenima. Cjelokupnu organizaciju ovog masovnog susreta zajedničkim su snagama preuzele dvije lokalne župne zajednice, one iz Vojnića te susjednog Gvozda.

Prije samog početka glavnog dijela programa, mnogi su sudionici odlučili iskazati svoju pobožnost na tradicionalan način. Tako su organizirana pješačka hodočašća kojima su vjernici pristizali na odredište, pripremajući se za duhovni dio programa.

Vrhunac obilježavanja trideset i prve godišnjice dolaska prognanika bilo je svečano euharistijsko slavlje. Glavnu misu za sve prisutne predvodio je ugledni svećenik, fra Filip Karadža, okupivši mnoštvo u zajedničkoj molitvi.
Tijekom svoje propovijedi, predvodnik slavlja dotaknuo se nekoliko važnih tema, uključujući bogatu tradiciju redovničkog života. Poseban naglasak stavio je na nužnost zadržavanja duhovne čvrstoće i vjerskog uvjerenja tijekom najizazovnijih faza ljudskog postojanja.

Svećenik je okupljenima poručio da ovaj susret nadilazi puko sjećanje na pretrpljeni progon i napuštanje rodnih ognjišta. Prema njegovim riječima, to je ujedno i prilika za iskazivanje zahvalnosti zbog unutarnje snage koja je tim ljudima omogućila stvaranje potpuno novog životnog puta.
Nakon završetka službenog vjerskog obreda, program je prešao u opušteniji dio dana. Veliki broj prisutnih građana ostao je na lokalitetu kako bi podijelili zajednički obrok, čime je nastavljeno njegovanje međusobnih veza i osjećaja pripadnosti.

