Podaci Ministarstva rada i socijalne skrbi pokazuju da samo 1,4 posto građana prima socijalnu pomoć, navodeći da je broj socijalnih slučajeva pao zbog rigoroznih kriterija, a ne prosperiteta.
Broj primatelja zajamčene minimalne naknade (ZMN), kako se službeno naziva socijalna pomoć, na dan 31. prosinca 2020. godine, prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, pao je na najnižu razinu u povijesti: 57.628 građana koristilo je socijalnu pomoć – što je gotovo upola manje nego primjerice 2014. godine, kad ih je bilo 101.343.
Samo u odnosu na 2018. godinu, kada je primatelja bilo 72.759, prošle godine broj korisnika strmoglavio se za 20 posto – i to u godini koju je obilježila opasnost od pandemije covida-19, smanjena zaposlenost i kriza.
Brojevi otkrivaju gotovo simboličan postotak ljudi u nevolji koji se mogu uzdati u pomoć države: manje od 1,4 posto stanovnika.
Znači li to da Hrvatska uspješno drži glavu iznad vode, da se othrvala iskušenjima siromaštva? Ne, jer je velik pad broja građana koji se mogu osloniti na ionako mizerne iznose socijalne pomoći znači da država štedi na najslabijima, donosi Jutarnji list.
Struktura ljudi koji su na takvom rubu da moraju primati socijalnu naknadu otkriva sljedeće: radi se o 23.260 samaca, 1273 samohrana roditelja, 19.305 odraslih članova kućanstava i 13.790 djece, s tim da od toga 1692 djece živi sa samohranim roditeljima. Među njima je najveći broj nezaposlenih, 26.166, zaposlenih je tek 202, umirovljenika, kao jako ranjive skupine, samo 499, djece članova kućanstva ima 13.790.
U 2020. je za 4234 korisnika priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, a za njih 5106 je prestalo, potvrđuju u Ministarstvu i kao razloge ukidanja prava tijekom 2020. navode zaposlenje, stjecanje prava na mirovinu, smrt korisnika, stjecanje dovoljno sredstava za život, podnošenje zahtjeva za prestanak prava od strane korisnika, brisanje iz evidencije te priznavanje prava na uslugu smještaja.
