AUDIO PRIČA

Živjeli jednom djed i baka. Imali su unuku Mašu.
Jednoga ljetnoga dana Mašine prijateljice krenule su u šumu brati jagode pa su i nju zvale sa sobom. Djed i baka nakon kratkoga oklijevanja dopuste unuci da pođe s prijateljicama. 


Djed  je ipak upozori:
– Draga Mašo, drži se prijateljica. Ne odvajaj se od njih i ne skreći s puta! 


Djevojčice su veselo skakutale šumskim puteljkom i izbile na proplanak pun slasnih šumskih jagoda. Smjesta ih stanu skupljati u svoje pletene košarice. No Maša je otišla iza grmlja pa je zaostala za djevojčicama. Hodala je tako dugo, lutala šumom i naposljetku shvatila da se posve izgubila. I dok je tako prestrašeno tumarala među visokim stablima, dođe do neke kolibe. Pokucala je, ali nitko nije odgovarao. Vrata su bila pritvorena pa je ušla. 


U kući je inače živio medvjed. Sada ga nije bilo jer je i on u šumi brao jagode i bobice.

1331806066_070

Kad se navečer vratio i našao Mašu kako sjedi na klupici u kuhinji, jako se obradovao. – Hoćeš li mi pokazati kako da se vratim kući? – pita ga Maša puna nade.
– A ne, nikako! Ostaješ kod mene. Jedva sam dočekao neko društvo. 


Maša se rasplakala i stala preklinjati medvjeda da je odvede kući, ali on nije htio ni čuti za to. I tako je Maša ostala zarobljena kod medvjeda u šumskoj kolibi.
Medvjed je po cijele dane lutao šumom, a Maši je branio da ikamo ide bez njegova dopuštenja.
– Ako pobjegneš, ulovit ću te i pojesti! – govorio je svakoga jutra.
Maša se nije dala prestrašiti. Po cijele je dane smišljala kako bi mogla pobjeći medvjedu. Mislila je, mislila i smislila!
– Medvjede, medvjede! Molim te, odnesi barem mali darak djedu i baki u selu! – molila je.

21314-masha-masha-and-the-bear-1920x1080-cartoon-wallpaper


Gle čuda, medvjed pristane. Maša je ispekla mnogo kolačića, a onda je iz smočnice izvukla nekakvu veliku košaru pa mu reče:
– Ovu ću košaru napuniti kolačima, a ti je odnesi u moje selo. Ali da ih nisi jeo! Gledam te s krova i pazim što radiš!
Medvjed gunđajući nakratko izađe iz kuhinje, a Maša brzo uskoči u košaru i pokrije se kolačima. Kad se medo vratio, naprti košaru na leđa i uputi se u selo. 


Hodao je tako, hodao pa se i umorio.
– Uh, sjest ću na panj i pojesti kolačić! – uzdahne. – Gladan sam i umoran.
Odjednom se začuje Mašina vika:
– Visoko sjedim, daleko vidim! Ne sjedaj na panj, ne jedi kolačiće!
Medvjed se stane obazirati oko sebe pa reče:
– Lukava je ona! Visoko sjedi, daleko vidi!


Zatim podigne košaru pa nastavi dalje. Prošao je još malo, ali onda opet osjeti umor i glad.
– Uh, sjest ću na panj i pojesti kolačić! – uzdahne. – Gladan sam i umoran.
Maša iz košare opet viče:
– Visoko sjedim, daleko vidim! Ne sjedaj na panj, ne jedi kolačiće!
Medvjed ustane kao da ga je pčela ubola i potrči što je brže mogao.
Našao je selo i kolibu bake i djeda pa im pokuca na vrata: – Kuc-kuc! Otvarajte, otvarajte! Nosim vam darove od unuke!
Ali jao! Selo je bilo puno pasa što su gotovo smjesta nanjušili medvjeda. Poput osa sjatiše se u dvorište i navale na njega. Medvjed se sav isprepadao pa je dao šapama vjetra, a košaru je zaboravio kraj vrata. 


Baka i djed istrče iz kolibe i spotaknu se o košaru.
U čudu podignu poklopac, a unutra sjedi Maša, gricka kolačiće i smije se.

97468568_qweq-1

1 KOMENTAR

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime