PRIČE ZA LAKU NOĆ: ALISA U ZEMLJI ČUDESA

333

 

Bio je predivan proljetni dan, a Alisa ga je provodila u društvu svoje mačke Dine na grani jednog drveta. Njezina sestra sjedila je ispod tog istog drveta na travi i na glas čitala knjigu. Alisa je nije previše slušala jer je bila jako pospana. Jedva je gledala, kada je odlučila uzeti mačku i sići s drveta. U tom času, ispred nje je hitro protrčao jedan neobičan zec. Bio je bijele boje, te je bio odjeven u frak. U šapi je držao veliki džepni sat i vikao na sav glas kako je zakasnio. Alisa ga je odmah primijetila, te je brzo potrčala za njim kako bi ga sustigla, vičući mu da je pričeka. No, Bijeli Zec je bio jako brz i uskoro se izgubio ispod korijenja drveta. Alisa je odlučila poći za njim sve dublje kako bi ga pronašla.

“Gdje si? Javi se!”

Zec se nije javljao, a Alisa se sve više naprezala u mraku kako bi bar nešto vidjela. Išla je sve dalje i dalje, a odjednom… Počela je naglo padati, što ju je jako preplašilo. Srećom, bila je odjevena u široku haljinu koja se u trenu pretvorila u balon koji ju je lagano nosio prema dolje. Polako se počela nazirati svjetlost, a stijenke bunara bile su predivno ukrašene. Bilo je tu slika, namještaja, te lijepih sitnica. Kada se konačno zaustavila ugledala je čudan vijugavi hodnik, a iza jednog zavijutka primijetila je sjenu Zeca. Krenula je za njime i stigla do malenih vratašca koja su se nalazila na dnu jedne sobe. Pokušala ih je otvoriti, ali spriječio ju je neobičan glas.

Voliš kuhati?

“Prestani, ti velika i zločesta djevojko! Nemoj me povlačiti! Ako želiš otvoriti vrata moraš popiti gutljaj iz bočice koja se nalazi na stolu!”

Alisa je pogledala prema stolu i shvatila da joj se upravo obratila – kvaka! Na bočici je pisalo – popij me! Alisa je odlučila odmah ispiti veći gutljaj, a kada je to učinila shvatila je da je sada ipak premalena. Bočica je bila veća od nje, a ona je bila malena kao lutka. Kada je vidjela što je učinila, kvaka joj je odmah dala savjet da pojede kolačić kako bi narasla. No, sada je Alisa pojela cijeli kolačić i postala je prevelika. Opet nije mogla proći kroz vrata. Djevojčica je bila jako tužna i od silne tuge se rasplakala. Suze su joj tekle u potocima, a uskoro je zbog njih došlo do poplave. Kvaka joj je tada ponovo naredila da ispije iz bočice kako bi se smanjila što je Alisa i poslušala. No, tada se opet tako jako smanjila da je upala u bočicu koju su valovi njezinih suza odveli kroz ključanicu kvake.

Kada se našla s druge strane vrata, ugledala je potpuno novi svijet, predivnu gustu šumu. Odmah kada je stigla, iza drveta su iskočila dva smiješna blizanca, Cvilibum i Cvilibim. Alisa ih je htjela pitati jesu li vidjeli Bijelog Zeca, ali i prije nego što je progovorila, ovaj veseli par ju je zaustavio. Naime, cijelo vrijeme su izvodili neke čudne pokrete, plesali su, pjevali i pričali razne dosjetke. Jedan drugom su uskakali u riječ vičući, a na kraju su konačno zadobili Alisinu pozornost kako bi joj ispričali strašnu pripovijest, priču o Tesaru i Moržu. A priča je išla ovako.

Jednoga dana njih dvojica odlučili su pozvati kamenice na večeru. Kada su kamenice stigle, shvatile su da za večeru nije ništa posluženo jer su one trebale biti obrok. I tako ih je na kraju pojeo proždrljivi Morž. Alisi se više nije dalo slušati besmislice o kojima su pričala ova dva brata pa je odlučila samo otići što dalje od njih. Išla je sve dalje u šumu, a sve s nadom kako će uskoro ugledati Bijelog Zeca. Uskoro je naišla na malena vratašca koja su vodila prema predivnoj kućici. Alisa je odlučila pogledati kućicu izbliza pa je otvorila vratašca i približila joj se. Pomislila je kako u životu nikada nije vidjela tako lijepu kućicu. Stala je pred vrata, a onda su se ona najednom toliko brzo otvorila da se Alisa preplašila. Iz kućice je istrčao Bijeli Zec vičući kako je opet zakasnio. U ruci je držao trubu, te se obratio Alisi bez pozdrava.

VEZANE VIJESTI
PRIČE ZA LAKU NOĆ: MALA SIRENA

“Anamarija, uđi unutra i odmah mi donesi rukavice!”

Alisi nije bilo jasno zašto ju je Zec nazvao krivim imenom, ali odlučila ga je poslušati. Tražila je rukavice kada je ugledala kutiju s keksima na kojoj je pisalo – pojedi me! Pošto nije dugo jela i bila je jako gladna, odlučila je pojesti jedan. Čim je odgrizla jedan griz, počela je sve više i više rasti. Uskoro joj je kućica postala pretijesna. Alisa je toliko narasla da su joj ruke počele viriti kroz prozore, a jedna noga probila je vrata i gurnula Zeca van. Zec je bio prestrašen, te je ispred kuće vikao kako mu se čudovište nalazi u kući. U pomoć mu je pristigla ptica Dodo. Dodo se dosjetio kako će se Alisa smanjiti ako bilo što drugo pojede. Alisa je tada iščupala mrkvu iz vrta i uistinu se odmah smanjila. Bijeli Zec je tada opet povikao kako je zakasnio i brzo je krenuo put šume. Alisa ga je odlučila pratiti koliko je mogla. Prolazila je kroz travu koja joj se sada činila jako velikom, poput bora. Najednom je čula glas koji je doziva njezinim imenom. Okrenula se i ugledala gospođu Gusjenicu koja je sjedila na jednoj gljivi, a u ruci je držala lulu.

“Alisa, nikada nećeš moći stići Bijelog Zeca jer si premala, imaš kratke noge! Ako želiš biti veća, pojedi ovu gljivu. Jedna polovica gljive izaziva rast dok druga izaziva smanjivanje.”

Kada je to izgovorila, gusjenica se pretvorila u leptira, te je odletjela. No, Alisa je bila u nedoumici. Nije znala koja polovica gljive je za smanjivanje, a koja za rast. Odlučila je odlomiti komadić svakog kraja i bez razmišljanja zagristi jedan. Na sreću, odabrala je onaj pravi jer se vratila svojoj visini. Spremila je ostatke gljiva u džep, te je pomislila kako će sada lakše sustići Bijelog Zeca.

Nažalost, uskoro je shvatila da se izgubila. Više nije znala kamo mora krenuti dalje. Tada je čula nečiji glas, a uskoro je shvatila da je to glas jedne ne tako obične mačke. Naime, to je bila jedna zabavna mačka, ružičaste boje s ljubičastim prugama. Ispružila se na debeloj grani na kojoj je odmarala. Mačka se predstavila kao Cerigradska Mačka. Alisa je bila iznenađena izgledom mačke, te ju je odlučila upitati zna li možda gdje se nalazi Bijeli Zec. Mačka je pričala nešto što Alisa nije mogla shvatili i nije joj pokazivala niti jedan smjer. Ipak, na kraju joj je rekla da bi trebala potražiti Ožujskog Zeca i Ludog Šeširdžiju. Tada joj je pokazala stazu koja vodi dublje u šumu i nestala. Alisa je odlučila poslušati čudnovatu mačku i krenuti u smjeru koji joj je pokazala.

Ubrzo je naišla na najčudniju zabavu koju je ikada vidjela. Stol je bio postavljen za velik broj gostiju, a za njim su sjedili Ludi Šeširdžija i Ožujski Zec. A slavili su – nerođendan! Alisa je bila u čudu, ali tada joj je veseli dvojac objasnio da se nerođendan može slaviti 364 dana u godini, dok se rođendan slavi samo jedan dan. Alisa je zaključila da je u tom slučaju i njoj danas nerođendan. Tada je Ludi Šeširdžija podigao svoj šešir ispod kojeg se nalazila nerođendanska torta za Alisu. Za stolom se uskoro pojavio Bijeli Zec te je opet vikao:

“Kako je kasno, kasno je! Opet sam zakasnio! A možda je kriv i moj sat koji kasni?”

Šeširdžija je na to odgovorio da ga možda treba podmazati, na što je uzeo maslac i počeo njime mazati Zecov sat. Ožujski Zec je počeo udarati čekićem po njemu, a Zec je zaključio da mu se njih dvojica samo rugaju. Odlučio je pobjeći u šumu, a Alisa ga je nastavila slijediti. Potrčala je za njim, ali uskoro je shvatila da se opet izgubila. Bilo joj je dosta te Zemlje čudesa, bila je umorna i željela se jedino vratiti kući. Sjela je na travu i zaplakala, a oko nje su se skupile neke čudne ptice. Bile su tu ptice naočarke, ptice kišobranke, ptice pisalice te sova harmonijka. Alisa se nadala da će netko čuti njezin plač i pokazati joj put kući. Tada se na grani ponovo pojavila Cerigradska Mačka koja je rekla Alisi da ne može ići kući ako nije stigla do Kraljice.

VEZANE VIJESTI
Enciklopedija bajki - zašto su maćehe zle i gdje su zmajevi dobri

“U Zemlji čudesa svaki put vodi do Njezinog Veličanstva”.

Čim je to izrekla, u panju su se pojavila vrata koja su vodila kroz vrtove do dvorca. Uskoro se našla u vrtu. Prošla je pored drveta i naišla na igraće karte koje su bile okupirane jednim čudnim poslom. Naime, crvenom bojom bojale su bijele ruže. Jedna karta tada joj je objasnila da Kraljica jako voli crvene ruže, a one su se zabunile i posadile bijele. Sada su žurile kako bi ruže što prije bile obojene u crveno jer Kraljica bi ih mogla pogubiti, ako će biti lošeg raspoloženja. Tada su se otvorila vrata dvorca, a iz njega je izašao Bijeli Zec koji je najavio izlazak Kraljice. Odmah nakon toga, izašla je Kraljica u pratnji Kralja koji je bio njezina totalna suprotnost. Bio je jako malen. Ogromna Kraljica brzim je hodom koračala vrtom, a tada je ugledala na pola obojene ruže. Vrisnula je iz svega glasa:

“Tko se usudio obojiti moje nadraže ruže? Posijecite ih isti čas!”

No, tada je ugledala Alisu i njezin ton i boja glasa su se promijenili. Zaboravila je da je ljuta. Obratila joj se ljubazno.

“O, novo lice! Izvolite! Znate li igrati kriket?”

Uskoro se Alisa uvjerila kako se radi o najčudnijem kriketu koji postoji. U ruci je držala plamenca umjesto bata, a jež je bio kugla. Pitala se kako će to igrati, ali uskoro je zaključila da je ova igra lakša nego što se čini. U jednom trenutku, kada se Kraljica sagnula kako bi udarila ježa plamencem kojeg je držala u ruci, na stražnjici Kraljice pojavila se Cerigradska Mačka. Izvodila je razne vratolomije, rugajući se Kraljici, a Alisa ju je molila da to ne čini. Tada se dogodilo nešto strašno! Mačka je kandžom razderala Kraljičinu suknju, te je Kraljica pala. Svi su zašutjeli čekajući što će Kraljica sada učiniti. Kraljica je bila bijesna i za sve je optužila Alisu. Odlučila ju je odmah pogubiti. Kralj je pokušao spriječiti taj događaj, te joj je napomenuo da se nitko ne smije pogubiti bez provedenog suđenja. Kraljica je pristala na suđenje i ubrzo su se svi preselili u sudnicu. Bijeli Zec je pročitao optužnicu, a Kraljica je bez puno priče presudila Alisi.

Alisa se u zadnji čas sjetila kako ima one gljive u džepovima. Pojela je jednu i u tren je izrasla u velikog diva. Bila je veća od svih i više se ničega nije bojala. Nagnula se na sada malenu Kraljicu i rekla joj:

“Ti si jedna ružna starica. A ja te se ne bojim više!”

Svi su se sakrili ispod klupa, a Alisa je pojela drugi komadić gljive. Tada se smanjila i bila je manja od svih. Kraljica se ponovo ohrabrila i naredila je straži da je uhvate. Pošto je Alisa bila manja od svih, uspješno se provukla između stražarevih nogu, te je pobjegla iz sudnice. Trčala je sve dalje i dalje, a za njom se čula Kraljičica vika. Kraljicu su pratili stražari-karte, Kralj i dvorani. Djevojčica se toliko bojala da je trčala ne osvrćući se. Uskoro su glasovi bili sve tiši. Napokon je stigla do kvake koja govori, brzo ju je primila kako bi otvorila vrata, prošla je i snažno ih zalupila točno kada je bilo…

Vrijeme za popodnevni čaj! Sestra ju je mirno probudila iz sna. Kada se Alisa probudila, sjedila je u vrtu ispod drveta, a na koljenima joj je spavala mačka Dina.

Loading...

OSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here