U Petrinji je svečano obilježena trideset i prva obljetnica Vojno-redarstvene operacije Oluja, Dan oslobođenja Grada Petrinje i Dan hrvatskih branitelja Grada Petrinje. Prigodni program započeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima na Senjaku. Nakon odavanja počasti poginulim herojima, uslijedila je svečana procesija te sveta misa u crkvi Preobraženja Gospodnjeg, čime je dostojanstveno obilježen jedan od najvažnijih datuma u novijoj hrvatskoj povijesti.
Predstavnici lokalne vlasti tom su prilikom podsjetili na ogromnu žrtvu koja je podnesena na petrinjskom području. Zamjenik sisačko-moslavačkog župana Mihael Jurić naglasio je razmjere stradanja na samom početku oslobodilačke akcije. “Veliki je ovo dan kako za grad Petrinju, tako i za ovaj dio Sisačko-moslavačke županije. Moram napomenuti da je ovaj dio županije podnio veliku žrtvu u prvim danima slavne operacije Oluja. Podaci govore da je prvog dana, od 125 poginulih hrvatskih heroja i branitelja u Oluji, njih 90 poginulo u samom gradu Petrinji”, istaknuo je Jurić. Gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes osvrnula se na emotivnu težinu ovog datuma: “Na današnji dan imamo podvojene osjećaje. S jedne strane, tu su apsolutna slava i veselje zbog pobjede u Domovinskom ratu i pobjede hrvatskih branitelja nad srpskim agresorom. Veselimo se što smo se vratili u našu Petrinju.”
Sjećanja na teške dane progonstva, ali i ponos zbog stvaranja pobjedničke vojske, i dalje su živa među vojnim zapovjednicima. General-pukovnik Drago Matanović naglasio je važnost prisjećanja na cjelokupni ratni put. “Danas, kada slavimo slobodu, slobodnu Petrinju i slobodnu Hrvatsku, jako je važno naglasiti činjenicu da se moramo sjetiti 1990. i 1991. godine. Moramo se sjetiti progonstva, suza hrvatskog naroda, mladih i starih koji su prognani iz svojih domova, porušenih domova, četiri godine neizvjesnosti za povratak na svoja ognjišta, ali i narastanja Hrvatske vojske kako bi bila spremna u oslobodilačkoj operaciji Oluja osloboditi današnju slobodnu Petrinju i slobodnu Hrvatsku”, poručio je general Matanović.
Da je zajedništvo iz tog vremena bilo neprocjenjivo i da se protezalo diljem zemlje, potvrdio je umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Željko Kalić. “Moja promišljanja i sjećanja na dane ponosa i slave vrlo su konfuzna. Nisam odavde, ali smo u Slavoniji čekali i slušali. Znam da su se ovdje vodile teške bitke, da su naši prijatelji ginuli za slobodu i da su uspjeli, hvala Bogu”, prisjetio se Kalić, ističući solidarnost koja je vladala među braniteljima na različitim bojištima.
Sami sudionici oslobodilačkih akcija s posebnim su se pijetetom prisjetili najtežih trenutaka na prvoj crti bojišnice. Predsjednik kluba Oklopne bojne 2. gardijske brigade Gromovi, Damir Maršanić, slikovito je opisao prve dane napada. “Od 4. kolovoza, kada je akcija krenula, mogu samo reći da me neka viša sila spasila da danas budem tu s vama. Bilo je to pakao, strašan pakao od 4. kolovoza kada smo krenuli u akciju. Nažalost, naša dva tenkista su poginula; jedan ujutro prilikom prvog napada, a drugi popodne prilikom drugog napada”, rekao je Maršanić te dodao: “Samo iz moje oklopne bojne dvojica su poginula isti dan. Bilo je puno žrtava, sami ste čuli da je ovdje strašno puno ljudi poginulo. Ja znam za naše oklopnjake, jedan je poginuo ujutro, jedan poslijepodne u drugom napadu, a poslije 7. ili 8. kolovoza, kada smo išli dalje, poginuo je još jedan naš dečko.”
Predsjednik petrinjskog ogranka Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, Darko Dumbović, prisjetio se napredovanja svoje jedinice i cijene koja je plaćena za slobodu. “Na današnji dan 1995. godine bili smo u sastavu Vojne policije Petrinja na napadnom djelovanju od Gornje Mokrice preko Zupić brda do središta Petrinje. Taj dan smo imali ranjenih, ali hvala Bogu, tada nitko nije poginuo. Tijekom Domovinskog rata do tada smo imali 14 poginulih, dva nestala i 67 ranjenih od ukupno 218 pripadnika, što govori o tome koliki je bio doprinos naše postrojbe”, istaknuo je Dumbović. Opisao je i osjećaj kada je operacija započela: “To je trenutak kada shvatiš da je došao tren da ćemo se vratiti kućama, da ćemo napokon ostvariti ono što smo započeli 1991. godine. Naravno, prisutna je i određena tuga kada vidiš da su neki tvoji suborci iz drugih postrojbi poginuli, a neki teško ranjeni.”
Ratna stradanja i povratak duboko su urezani i u sjećanja civila te udruga koje su pružale potporu na terenu. Predsjednica udruge Hrvatska žena iz Petrinje, Marija Dujnić, istaknula je neizostavnu ulogu žena tijekom rata. “Tijekom Domovinskog rata pomagale smo onoliko koliko žena može pomoći, pa i na prvoj crti. Svake godine za Oluju smo prisutne i taj dan ne možemo nikada zaboraviti. Ispunjen je posebnim pijetetom i radošću što smo se vratili, ali i tugom za ljudima i braniteljima kojih više nema”, kazala je Dujnić. Prisjetila se i samih početaka agresije: “Stradali su prijatelji kada je počeo sam rat, dakle još u srpnju 1991. godine. Prvi je poginuo moj susjed, mladi dečko, to je bilo strašno. Tada smo vidjeli da su počela događanja koja ne slute na dobro. Naše progonstvo je svatko doživio na svoj način, međutim, gdje god da je tko bio smješten, sve je to proživljavao zajedno s našim braniteljima. Naša su srca kucala za sve jednako.”
Za kraj, Dujnić je opisala snažne emocije koje su preplavile prognanike kada su napokon čuli vijesti o početku oslobađanja njihovog zavičaja. “To jutro nikad neću zaboraviti. Kad je bilo objavljeno da je Oluja počela, rekla sam da će ovo sada biti kraj. Tako je uistinu i bilo, i to je bilo ispunjeno jednom velikom radošću”, zaključila je, saževši tako osjećaj nade i pobjede koji i danas živi u Petrinji.
