I ove godine su se sedmi put zaredom zadnje subote sedmog mjeseca okupili Maličani i njihovi prijatelji te u pjesmi i veselju evocirali uspomene na svojim već tradicionalnim Susretima Maličana.
Čak i prošle godine za vrijeme korone, iako ne na uobičajen način, susreti su obilježeni jer se u to ime sastalo nekoliko mještana. Srećom, povoljnija epidemiološka situacija ove godine je omogućila da se ponovno u domaćinskoj kući Milivoja i Jelene Janjanin okupe Šapići, Čiče, Radanovići, Lončari, Janjanini…
Kako oni koji danas žive u selu tako i oni u izbjeglištvu širom svijeta koji vuku korijene iz ovoga sela podno istočnih padina Petrove gore.
Nažalost, danas je mnogo više Maličanki i Maličana širom svijeta jer u selu ih stalno živi jedva dvadesetak. Osim Maličana, susretu su i ove godine prisustvovali i njihovi prijatelji i rodbina iz drugih naselja s područja općina Topusko i Gvozd.
Najčešća tema je raspitivanje za familiju, za rodbinu u svijetu sa željama da svi budu dobro i da ne zaborave svoje selo jer iseljavanje sa ovog područja nije počelo samo u ratnom i poratnom periodu već znatno ranije, od kolonizacije krajem četrdesetih godina prošlog vijeka pa preko ekonomskoj migraciji sve do ovog poslednjih nevoljnih i prisilnih izazvanih ratnim okolnostima.
Nekada je Malička, istina prije stotinu i više godina, imala i više od 1.000 mještana. Današnji Maličani se sjećaju svojih predaka s nadom da će se i njihovi potomci sjećati njih po dobrim ljudima i dobrim djelima. A upravo Susreti Maličana su jedna od manifestacija u čuvanju zavičajnog identiteta.