Kada danas stanemo pred obnovljeni Vukovarski vodotoranj, pred taj kameni svjedok najtežih dana hrvatske povijesti, rijetko tko može pojmiti ono što je ta građevina preživjela.
Vodotoranj je u Domovinskom ratu bio najgađaniji objekt u Vukovaru.
Procjenjuje se da je na njega ispaljeno više od 600 granata i projektila – i to samo u razdoblju opsade.
Svaki centimetar betona nosi ožiljak, svaki trag na njemu je prava rana.
Granate, tenkovske mine, mitraljeske paljbe, trombloni… sve je to padalo po tornju, danima, tjednima, mjesecima.
Gađali su ga jer je bio simbol otpora, jer se s njega vidjelo, jer je stajao uspravno… jer su znali da ga Vukovar voli.
Ali taj beton, ranjen, izbušen, polomljen – nije se predao.
Ni onda kad je pola konstrukcije visjelo u zraku.
Ni onda kad se činilo da jedan novi udarac mora biti zadnji.
Vukovarski toranj nije pao baš kao što Vukovar nije kleknuo.
Udarci nisu bili samo čelikom i vatrom – bila je to mržnja usmjerena na simbol
Vukovarski toranj nije bio vojni cilj.
Nije bio baza, nije bio punkt, nije bio centar zapovijedanja.
Bio je – simbol.
Simbol grada koji stoji.
Simbol prkosa.
Simbol života.
I zato je bio meta.
Vukovarski toranj je postao mjesto na kojem su se agresori iživljavali na simboličkoj razini – udarali su po njemu jer nisu mogli slomiti duh Vukovaraca.
Taj duh je bio jači od svakog topa.
A što boli najviše? To što mnogi od onih koji su ga rušili… i danas hodaju slobodno
Mnogi koji su naredili granatiranje.
Mnogi koji su povlačili okidače.
Mnogi koji su slavili svaki pogodak.
Mnogi koji su gledali kako se toranj urušava, uvjereni da se ruši simbol Hrvatske…
…ti isti danas slobodno žive na samo par sati od mjesta koje su razarali.
Za ranjeni toranj je obnovljena konstrukcija.
Za ranjeni Vukovar napravljena je memorijalna baština.
Ali za istinu – pravda još uvijek stoji na čekanju.
Vukovarski toranj nije samo građevina – on je pitanje savjesti
Koliko udaraca može izdržati beton?
Mnogo.
Koliko udaraca može izdržati čovjek?
Neizmjerno manje.
A Vukovar je izdržao sve.
I toranj je izdržao sve.
I zato je danas ondje, nepokoren, podignut, obnovljen – ali s ožiljcima koje ne treba skrivati.
To nisu rane koje se prekrivaju.
To su rane koje se pamte.
Jer Vukovarski toranj nije spomenik betonu.
On je spomenik ljudima.
Ako želiš, odmah radimo i:
