Prema istraživanju Američke udruge psihijatara, jedna od deset osoba ima određenu fobiju odnosno strah. Čak je 40% fobija povezano s kukcima, paucima, miševima, zmijama i šišmišima. Strah od pauka zove se arahnofobija i očito je da postoji mnogo arahnofoba. No, znaju li zašto se boje paukova? Mogu li učiniti nešto kako bi kontrolirali taj strah?
Strah od iracionalnih fobija, kao što je strah od zmija i paukova, nije usađen, već ga djeci prenose roditelji u prvim godinama života, pokazalo je istraživanje na Sveučilištu Rutgers objavljeno u časopisu Current Directions. Strah od zmija je jedan od najčešćih, a polovica stanovništva misli da ih se boji, iako većina nikad nije vidjela zmiju. Od strah od pauka, bez obzira bio opasan ili ne, pati polovica žena i petina muškaraca.
Strah od paukova je prirodno usađen u nama. Prema psiholozima, pauci su evolucijski drevna opasnost kojom su ljudi zatečeni, čak kada ne obraćamo pažnju na bilo što drugo u našem okruženju. Naši preci u Africi su dijelili suživot s njima milijunima godina i bili su svjesni da paukov ugriz, koji može biti potencijalno opasan, stvara kritičan problem u njihovom preživljavanju. Zašto su pauci tako zastrašujući? Zbog straha od ugriza? Čini se da nije strah od ugriza toliko zastrašujući, već prividno nepravilni pokreti pauka i njihova „nogatost”.
Bojite se zmija? Sama pomisao da pored vas gmiže nešto ‘tako ljigavo’ tjera vam strah u kosti ili pak izaziva osjećaj nelagode. Ako je vaš odgovor potvrdan vjerojatno patite od ofidiofobije (strah od zmija).
Psiholozi je svrstavaju među 10 najčešćih fobija od koje, barem u blažem obliku pati trećina odraslih ljudi.
Zašto se ljudi boje zmija?
Dobro pitanje, pogotovo ako uzmemo u obzir da polovica ljudi koja ih se boji zmiju nikad nije vidjela uživo. Ljudi se boje zmija zbog predrasuda koje nastaju na temelju informacija dobivenih iz filmova i mitova koji kroz stoljeća ove životinje uglavnom prikazuju u negativnom kontekstu.

Poskoci ne skaču
U Hrvatskoj tako, kad se govori o poskocima možemo čuti mitove kako je riječ o zmijama koje skaču te tako napadaju žrtve. Prava istina je da su poskoci ‘debele zmije’ koje nisu dovoljno snažne da skoče.
Zmije nisu ljigave životinje
Jedan od najčešćih mitova jest da su zmije ljigave životinje. Sama pomisao da nešto takvo gmiže po njima kod ljudi izaziva odbojnost. Prava istina je da zmije nisu ljigave. Njihovo tijelo prekriveno je glatkim i suhim ljuskama, bez imalo sluzi.
Sve zmije imaju oštre i otrovne zube?
Zmije imaju oštre i otrovne zube. Njihov ugriz bolan je i u većini slučajeva smrtonosan. Istina, zmije otrovnice imaju oštre zube i jak otrov koji vas može ubiti. Međutim, nisu sve zmije otrovne, nemaju sve zmije zube niti je ugriz svih zmija bolan. Također nije istina da postoje zmije koje imaju otrovan dah.
Zmije se ne hrane ljudima
Zmije napadaju ljude! Neistina koja najčešće proizlazi iz scena holivudskih filmova. Zmije ne jedu ljude niti ih bez razloga napadaju. One su plahe i oprezne životinje koje izbjegavaju susrete s ljudima. Najčešće stradavaju lovci na zmije i nedovoljno educirani ljudi koji kao kućne ljubimce drže otrovnice, a o istima ne znaju skrbiti. Istina, sve češće svjedoci smo ugriza zmija u urbanim sredinama. Problem je što ljudi sve češće grade svoje kuće u prirodnim staništima zmija pa je i susret s njima češći. Ugrizi se i tada događaju slučajno.
Bez obzira bojali se vi zmija ili ne ono što trebate znati jest da su zmije divlje životinje koje ne napadaju ljude, osim ako se osjete ugrožene. Važan su dio prirode i njezinog ekosustava.

Zmije otrovnice u Hrvatskoj

Od 15 -ak vrsta zmija koliko ih živi u Hrvatskoj samo tri su otrovne (poskok, planinski žutokrug i riđovka). Zaštićene su Zakonom o zaštiti prirode.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime