Zbogom Žuži!

1905

Legendarna zagrebačka dizajnerica, stilistica i kolumnistica Žuži Jelinek napustila nas je u 96. godini života.

BIOGRAFIJA

Žuži Jelinek je rođena 17. 7. 1920. u Budimpešti, te je već sa 17 godina krenula raditi u Pariz kao krojačica u tvornici Nine Ricci, poznate francuske dizajnerice. U to vrijeme, upoznala je i Coco Chanel za koju je kratko radila. Radi početka Drugog svjetskog rata, u Zagreb se vratila 1939. godine. Po povratku je otvorila krojačku radionicu u kojoj je šivala za bogate židovske obitelji. Također je bila vrlo zainteresirana i aktivna u učenju stranih jezika pa ih je tako govorila čak sedam.

1941. godine udala se za prvog supruga, uglednog zagrebačkog zubara dr. Eriha Jelineka. Iz tog braka ima dvoje djece, sina Ivicu i kćer Dijanu. Za vrijeme boravka u Rijeci, gdje se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani uKoncentracijski logor Jasenovac. Na Sušaku je otišla do talijanskog časnika, kojeg je zavela te na taj način spasila roditelje od sigurne smrti. Nekoliko noći je odlazila časniku u riječku Esplanadu. Da joj komentari i mišljenja drugih o svojim postupcima nisu bitni, pokazala je rekavši: “Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj ćete vi misliti o meni, baš me briga.

1943. pridružila se Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ) u kojoj je bila bolničarka u zubnoj ambulanti. Nakon rata opet je započela raditi kao krojačica. U 40 godini života preselila se u Sjedinjene Američke Države gdje je nastavila sa šivanjem, te je u tome bila prilično uspješna. Po povratku u Zagreb, Žuži je saznala da ju je muž varao s kućnom pomoćnicom, te da ju je ostavio. Njezini uspjesi i putovanja u ono vrijeme zasmetali su Josipu Brozu Titu koji je smatrao da promoviranje njezinih modela kao Žuži Jelinek nije dobro za samoupravni socijalizam SFR Jugoslavije. Umjesto toga, Tito joj je ponudio mjesto direktora makedonske modne tvrtke “Teteks”, pod čijim imenom bi predstavljala svoje modele. Žuži je tu ponudu Tita odbila, te ju je ubrzo nakon toga Tito na svojemu govoru u Splitu 1962. godine spomenuo kao negativan element za SFR Jugoslaviju, te joj je bilo rečeno da je bolje da otiđe iz zemlje. Žuži se ubrzo potom preselila s djecom i roditeljima u Ženevu.

U Zagreb se vratila 1964. godine na Titov poziv, a nakon povratka je šivala modne kreacije za Jovanku Broz.

Krajem 1950-ih godina Žuži je prva svoje modele prikazala na revijama u inozemstvu, te je tako obišla Europu, Ameriku, Bliski i Daleki Istok. Prva se proslavila u modnom svijetu izvan granica SFR Jugoslavije, a domaći tisak ju je zbog toga prozvao ambasadorom mode. Svoj nadimak je dobila i u inozemnom tisku koji ju je nazivao najpoznatijom modnom kreatoricom iza Željezne zavjese.

Od 1994. bila je redovna kolumnistica hrvatskog časopisa Glorija, a tijekom života napisala je deset knjiga, od kojih je zadnja objavljena 2013. godine pod imenom “Živjeli muškarci” i sastoji se od njezinih kolumni iz časopisa Glorija. Ostale Žužine knjige su “Mijenjaju li se muškarci”, “Žene, osvajajte…”, “Od seksa do vječnosti”, a pisala je i o svakodnevnim problemima, zdravstvenom odgoju, osobnoj higijeni i odnosu prema novcu.

O Žuži je također snimljen i biografski dokumentarac redatelja Darka Halapije i scenaristice Andree Ćakić. Četrdesetominutni film pod nazivom “Mislim da ja to ne zaslužujem” prati četiri životna razdoblja u Žužinom životu, četiri njezina uspona i pada. I sam Steven Spielberg je želio snimiti film o njezinom životu. Naime, nakon što je čuo priču o ženi iz židovske obitelji koja je tijekom Holokausta riskirala svoj život kako bi spasila roditelje, Spielberg ju je pozvao da radi kao glavni savjetnik u filmu. Ipak, iako vrlo počašćena ponudom, Žuži nije htjela živjeti u SAD-u dvije godine, pa je ponudu odbila.

Žuži je također bila dugogodišnji član Vijeća Židovske općine Zagreb (ŽOZ). 2006. godine dr. Ognjen Kraus, predsjednik ŽOZ-a, joj je uručio posebno priznanje, odavši tako divljenje njezinom filantropizmu i posebno pomoći “Domu umirovljenika Lavoslav Schwartz”.

2014. u ŽOZ-u, je bila predstavljena autobiografija Žuži Jelinek pod nazivom “Žuži – Život Žuži Jelinek”. U navedenoj autobiografiji Žuži je napisala da je vjerski gledajući ateist, i to još od 1941 kada su joj ubijena sva tri brata. U tim mračnim vremenima pomislila je i postavila si pitanje: “Gdje je bio Bog?

Foto: Boris Kovačev/Cropix; Press fotografije

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime