29 godina od gradnje “mosta spasa” u Letovaniću

Sjećanje na most koji je postavila 36. inženjerijsko-pontonska bojna Hrvatske vojske, a koji je u listopadu 1991. godine imao važnu ulogu u spašavanju više od 20 tisuća ljudi koji su bježali iz Gline, Petrinje i ostatka okupirane Banovine

591

U organizaciji Udruge branitelja Domovinskog rata „Dabrovi“u Letovaniću je 2. listopada obilježena 29. obljetnica gradnje pontonskog mosta i osnivanja 36. inženjerijsko-pontonske bojne.

Sjećanje je to na most koji je postavila 36. inženjerijsko-pontonska bojna Hrvatske vojske, a koji je u listopadu 1991. godine imao važnu ulogu u spašavanju više od 20 tisuća ljudi koji su bježali iz Gline, Petrinje i ostatka okupirane Banovine pa je stoga i nazvan „most spasa“.

Predsjednik Udruge branitelja Domovinskog rata „Dabrovi“ Željko Nenadić, koja u svom članstvu okuplja i nekadašnje pripadnike 36. inženjerijsko – pontonske bojne, podsjetio kako je most sagrađen nadljudskim naporima u vrlo kratkom vremenu te kako je imao veliki značaj i u narednim godinama.

„To je od ’91. do ’97. godine bio jedini most između Karlovca i Siska, dakle jedini most koji je ustvari služio za prijenos materijala, municije, ljudi… Ljudi su imali sigurnost, znali su da mogu prijeći preko, spasiti se. Taj je most bio od iznimne važnosti. Želim naglasiti i kako je ovo bio najveći progon hrvatskog naroda od Križnog puta. Da nije bilo tog mosta, ponavljam, to bi stvarno bilo teško“.

Preko pontonskog mosta u Letovaniću prošlo je više od 20 tisuća ljudi koji su protjerani iz svojih domova s područja Banovine. Mnogi od njih su našli privremeni smještaj upravo u Letovaniću. Stanovnici Letovanića, osim što su pomogli izgraditi pontonski most, primili su stanovnike Banovine u svoje kuće i dali im sve što je potrebno kako bi preživjeli. Potvrdio je to i načelnik Općine Lekenik Ivica Perović.

„Mislim da je most bio od iznimnog značenja. Svi branitelji koji su sudjelovali u njegovoj izgradnji, ali isto tako i u obrani Republike Hrvatske danas mogu biti ponosni jer su spasili zaista nevinih ljudi. Ne znamo što bi se dogodilo da su ti ljudi ostali u vrijeme agresije na području Banovine“.

Načelnik je dodao kako mostovi uvijek spajaju te se nada kako će Pokuplje i Banovinu u budućnosti spojiti mostom za koji već postoje preduvjeti.

Svjedok tih dana bio je i sisačko – moslavački župan Ivo Žinić. On je podsjetio kako je Petrinja već bila okupirana i kroz nju se nije moglo te kako je ovaj most bio jedini put na slobodni teritorij. Most, koji je napravljen u jednoj noći, sastavljen je od pontona, povezan štrikovima i daskama, a zajedno s Dabrovima, gradili su ga i ljudi, mještani s jedne i druge obale Kupe. Dugi niz godina bio je jedina prometna veza dvije obale pa stoga i česta meta napada.

„Ovaj most omogućio je da ljudi tada vrlo brzo prođu preko rijeke Kupe. S druge strane vidimo skelu koja je također prevozila na desetak ljudi, traktora, vozila, dakle na taj je način omogućeno ljudima da se spasu. Došli smo obilježiti taj dan i sjetiti se svih onih koji su poginuli, naročito pripadnika 36. inženjersko – pontonske bojne Hrvatske vojske koja je izgradila ovaj most. Također i Dabrova, pripadnika udruge koja danas vodi brigu da se ne zaboravi ovaj događaj i da se ne zaborave svi naši poginuli u Domovinskom ratu“.

Dodajmo kako su podno spomen ploče koja je postavljena na desnoj obali Kupe, na jedinom sačuvanom dijelu mosta, položeni vijenci i zapaljene svijeće, a prigodnu molitvu je predvodio trajni đakon petrinjske Župe Preobraženja Gospodnjeg  Vjekoslav Uvalić.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here