U organizaciji Udruge ratnih veterana, veterana Domovinskog rata grada Petrinje danas je održana 31. obljetnica formiranja 74. samostalnog petrinjskog bataljuna.
74. bataljun je tijekom svog postojanja u Domovinskom ratu zaslužan za očuvanje nepromijenjene crte obrane. Iz tog je razloga na poticaj Zapovjedništva operativne grupe za Sisak i Banovinu cijela postrojba i njen zapovjednik Zlatko Iskrić dobila priznanje od načelnika Glavnog stožera HV-a generala -zbora Antuna Tusa, a 32 pripadnika bataljuna dobilo je pohvalu od zapovjedništva operativne zone Zagreb, zapovjednika, general-bojnika Bože Budimira.
Bataljun su, nakon formiranja 26. listopada 1991. godine, sačinjavale su tri satnije, te prateći i pozadinski vodovi, što je u tom trenutku činilo oko 630 branitelja.
Zapovjedno mjesto bataljuna su bila u selima Nebojan i mala Gorica i izdvojeno
zapovjedno mjesto zaseok Rupčić.
U obrani Petrinje i Hrvatske dali su svoje živote kao pripadnici 74. bataljuna:
Ivica Bobinac, Ivan Čaušević, Stevo Čaušević, Vlado Čavka, Đuro Gorupić, Nikola Kovačević, Petar Mlađenović, Ivan Pešut, Ivan Roksa, Mato Stanić i Mirko Vidović, a 44 pripadnika 74. bataljuna bilo je lakše i teže ranjeno.
Bataljun je do prelaska u novoosnovanu brigadu, preuzeo sve obaveze u vođenju evidencije o poginulim i nestalim i u zbrinjavanju ranjenih pripadnika ZNG-a, kao i njihovih obitelji.
RATNI PUT 74. SAMOSTALNOG PETRINJSKOG BATALJUNA
Grad Petrinja je tijekom rujna 1991.godine pretrpio velika materijalna razaranja i
ljudske žrtve od strane agresora tzv. JNA, srpskih paravojnih snaga i četnika. Dana 21. rujna hrvatske snage obrane grada: ZNG-a, policije, dio pripadnika gardijskih brigada i dragovoljci iz drugih gradova morali su pod naletima agresorskih aviona, topništva, tenkova i pješaštva povući se iz Petrinje, a prema naredbi stožera u Sisku.
Padom obrane grada organizacija obrane prebacuje se na lijevu obalu Kupe u sela Brest i Malu Goricu. U selu Petrovac, prema zapovjedi pukovnika Bože Budimira, 24. rujna 1991. godine formirano je zapovjedništvo svih snaga obrane Petrinje, koju su vodili Drago Krpanić i Željko Hosi.
Jedan od zadataka ovog zapovjedništva bilo je formiranje nove postrojbe hrvatske vojske 74-tog samostalnog petrinjskog bataljuna. U selu Dužica organizirano je okupljanje pripadnika petrinjskog ZNG-a i dopunska mobilizacija novih članova, pa i dragovoljaca iz drugih gradova.
Tako je 8.rujna 1991.godine osnovana samostalna Prva satnija budućeg
74.samostalnog petrinjskog bataljuna, pod zapovjedništvom Zlatka Iskrića.
Satnija zauzima nove položaje obrane u zaseocima Rupčić i Gorupići, selu Nebojan, kao i rubni dio sela Farkašić, a u suradnji s dijelom snaga 2. gardijske
motorizirane brigade i pružaju odlučan otpor neprijateljskim snagama, tako da održavaju teritorij obrane od lijevo: Staro Pračno (Rakovo Polje), sela Stara Drenčina, Vurot, Brest i desnoj obali Kupe u tzv. “Nebojanskom đepu” sela Gornje Mokrice, Međurače i predio Konjska Glava.
Sudjeluje u operaciji “URAN” 545 osvajanja petrinjskog vodovoda, koja je uslijedila prema zapovjedi Zapovjedništva Operativne grupe za Sisak i Banovinu, 22. i 23. listopada, Satnija samostalno djeluje sa oko stotinu pripadnika i cilj je djelomično ostvaren, jer su neprijatelju naneseni gubitci, a ovom borbenom akcijom vraćena je vjera u vlastite snage i sposobnost za samostalno izvođenje složenih i izazovnih napadačkih borbenih djelovanja, što se u kasnijim akcijama pokazalo vrlo korisnim, a to su operacije: “URAN”DT oslobađanje Novog Selištam Križa, Župića i Vile Bratovština. Obrana sela Farkašić,. Oslobađanje dijela sela Slana, povrat Šestanj Brda. Operacija VIHOR DT u području Novog Selišta i obrane sela Vurot, Brest, Mala Gorica, Nebojan, Farkašić, Donjih i Gornjih Mokrica.
74.samostalni petrinjski bataljun djelovao je do 31.ožujka 1992. godine, kada kompletno ljudstvo i tehnika prelaze u sastav novo formiranu 162.brigadu “Zrin” .
