Baćin, malo mjesto smješteno na području općine Hrvatska Dubica, svake godine postaje simbol sjećanja na jedan od najvećih zločina nad civilima tijekom agresije na Republiku Hrvatsku. U listopadu 1991. godine, srpske okupacijske vlasti sastavile su popis preostalih Hrvata u dubičkom kraju i naredile im da se okupe 20. listopada u vatrogasnim domovima u Hrvatskoj Dubici i Cerovljanima. Većina je poslušala ovu zapovijed, dok su neki privedeni na silu. Svi su bili civili, većinom starije osobe i bolesnici.
Na dan 21. listopada 1991., te su nesretne osobe odvedene u Baćin, na lokaciju Skelište, gdje su ih milicioneri i vojnici tzv. SAO Krajine brutalno poubijali iz automatskih pušaka. Procjenjuje se da je tada ubijeno 74 osobe, od kojih je 56 zakopano bagerom, dok su ostali bačeni u rijeku Unu. Nakon vukovarske Ovčare, Skelište u Baćinu predstavlja najveću masovnu grobnicu žrtava Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj.
Svake godine, počast žrtvama odaje se kod spomen-obilježja „Golubica“ i spomenika pored crkve Svih svetih u Baćinu. Ove godine, među uzvanicima bili su i izaslanici predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, saborska zastupnica i gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes te izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Zlatan Bašić.
„Bolna je rana našeg naroda! A činjenica da za ovaj zločin nitko nije odgovarao, samo produbljuje taj osjećaj nepravde. Svi mi, posebno obitelji stradalih, nosimo u sebi bol i tugu za izgubljenim životima. Ne samo da su ti nevini ljudi mučki ubijeni, nego su naši sugrađani bili izloženi patnjama i strahu u trenucima kada je njihova jedina krivnja bila nacionalnost i ljubav prema svojoj zemlji.“
Na nama je obrana naše Domovine u miru, istaknula je gradonačelnica Komes:
„Razlika je velika što mi danas nemamo što izgubiti osim čistog obraza. Ali ono što je naš zadatak jest prenositi istinu o Domovinskom ratu na buduće naraštaje i zato me veseli da su ovdje, da svake godine dolaze i slušaju i prenose svojim prijateljima što su čuli i ono što se dogodilo.“
Župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak, u svom je obraćanju istaknuo snagu sjećanja na žrtve:
„Svaki puta kad se prisjećamo naših najmilijih koji nisu s nama, prisjećamo se sretnih i radosnih trenutaka. A onda dođu suze, same, nepozvane. I javi se osjećaj praznine. Praznine koju nitko nikada nije i nitko nikada neće popuniti. I danas je dopušteno pustiti suzu za naše bake, djedove, očeve, majke, braću, sestre, za našu djecu, jer svaki ubijeni civil i svaki ubijeni hrvatski branitelj u Domovinskom ratu, nečije je dijete. A oni će živjeti s nama sve dok su u našim sjećanjima i dok pričamo o njima.“
Sjećanje na žrtve bezumlja u Baćinu nastavljeno je svetom misom za poginule i nestale u Domovinskom ratu u crkvi Presvetog Trojstva u Hrvatskoj Dubici, gdje su se okupili mnogi mještani i uzvanici, odajući tako počast onima koji su nevino stradali. Na taj način, sjećanje na Baćin i njegove žrtve ostaje snažan simbol borbe za pravdu i ljudska prava te podsjetnik na potrebu očuvanja sjećanja na sve stradale.
