U vremenu smo dvije pandemije – covida i debljine, a problem s pretilosti više nije samo zdravstveni i individualni problem, već i društveni, istaknuto je u petak u sklopu kongresa u povodu obilježavanja “Hrvatskog dana debljine”.
Voditeljica Odjela za promicanje tjelesnog zdravlja pri HZJZ-u Sanja Musić Milanović istaknula je kako u Hrvatskoj 57,4 posto odraslih ima previše kilograma, od toga 67,6 posto muškaraca i 48,2 posto žena.
Kada su djeca u pitanju – 35 posto osmogodišnjaka ima previše kilograma.
“Radi se o ozbiljnom zdravstvenom riziku s kojim se bori veći broj ljudi u Hrvatskoj i kojeg ne možemo prepustiti na individualnu odgovornost. Riječ je o okolišu, tzv. obesogenom okolišu u kojem živimo iz dana u dan i koji dovodi do problema”, naglasila je Musić Milanović.
Objasnila je kako je riječ o zdravstvenom riziku koji je jedini povezan s danas baš svim vodećim kroničnim nezaraznim bolestima i koji leži u podlozi i predstavlja rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti, nekih tumora, kronične opstruktivne bolesti pluća, mentalnih poremećaja, šećerne bolesti tipa 2 te razvoja hipertenzije i dislipidemije.
Musić Milanović pretpostavlja da će ova sindemija, sinergija dviju pandemija debljine i covida, dovesti do porasta tog problema. Upozorila je da ako se problemu debljine ne stane na kraj, do 2050. godine može se očekivati oko 500 tisuća kroničnih nezaraznih bolesti koje su povezane samo i isključivo s problemom debljine, dok će se očekivano trajanje života u Hrvatskoj skratiti za 3,5 godine.
Smatra da je to dovoljno alarmantan podatak da zaista svi zajedno ocijenimo kakav je utjecaj svakog pojedinog resora na razvoj debljine – od zdravstva, obrazovanja, prometa, lokalnih zajednica, IT sektora, prehrambene industrije, pa do oglašavanja – i da pridonesemo tome da zaustavimo taj problem.
Borbom protiv debljine borimo se i protiv covida
Sociologinja Mirjana Burić Moskaljov govorila je o društvenom kontekstu te upozorila da su društvena zbivanja koja su obilježila prošlu godinu, odnosno pandemija, potresi, socijalna isključenost i izoliranost, nešto što može generirati problem pretilosti.
“Posljedice su oslobađanje velike količine negativnih emocija koje direktno utječu na naše mentalno zdravlje i dovode nas u stanje otuđenosti i depresije”, istaknula je.
Upozorila je i na to da naše društvo ne funkcionira kao jedno stabilno, kohezivno društvo, već smo razmrvljeni i raslojeni, što ima negativan utjecaj na rješavanje ovog problema.
Kao rezultat toga, istaknula je komentar ljudi koji su za vrijeme pandemije izolirani kod kuće: “Kad otvorim frižider sve mi paše, a kad otvorim garderobni ormar, e onda mi ništa ne paše”.