Predsjednik republike Zoran Milanović osudio je u subotu napad na policajce na Markovu trgu, ocijenivši reakciju premijera Andreja Plenovića kao “seansu narikanja muškarca od 50 godina”, a od njega je zatražio i odgovor na pitanje na što je mislio kad ga je prozvao za širenje mržnje.
“S obzirom da nisam primijetio da je osuda ovog čina bila jednoglasna u Hrvatskoj, još jednom ću ponoviti da je ovo što se dogodilo grozno i da muškarci s 22 godine trebaju bar osnovno znati što rade”, rekao je Milanović novinarima u Samoboru, gdje se nalazio u povodu obilježavanja Dana Grada Samobora.
Upozorio je kako su žrtve napada na Markovu trgu bili prije svega policajci, i to je “poanta ove priče, a ne da imamo ponovo jednu seansu guslanja, narikanja, ovoga puta od muškarca od 50 godina koji je možda bio meta, možda nije bio meta”. “S obzirom da sve podatke koje ima gospodin Plenković, a koji su bitni, od prve minute imam i ja, gledam ga u čuđenju i divim se”, kazao je hrvatski predsjednik.
Plenkovića je opetovano pozvao da odgovori na pitanje što je mislio kad je rekao da je Milanović u kampanji 2016. posijao mržnju i agresiju. “Morat će na to odgovoriti hrvatskoj javnosti. Jer ja ne znam na što on to misli. Ponavljam to pitanje i ponovit ću ga svaki puta u sljedećim danima kad se budemo viđali”, poručio je.
“Ja sam prije nekoliko mjeseci u Kninu javno pred cijelom Hrvatskom pohvalio premijera za riječi i geste koje je napravio, i to je vjerojatno bio jedan od mojih doprinosa širenju mržnje i netrpeljivosti u Hrvatskoj. A jučer sam podsjetio kako je to izgledalo 2012., kada je ne iz boce nego iz jedne velike smrdljive demižonke izašao duh mržnje, kada se mene i moju vladu nazivalo nenarodnom. Što su tada radili Plenković i njegov vjerni Gogo? Šutjeli i gledali kako da izgrade svoje sitne karijere. To je poanta priče”, ustvrdio je predsjednik.
Upozorio je kako “postoji mržnja i postoji sprdnja”, a “sprdnja je zdrav oblik komunikacije, posebno kad razgovaraš s jednakima i kada propitkuješ što su radili, gdje su bili i jesu li iskreni u onome što govore, ili su samo obični muljatori. “To nije mržnja”, kazao je Milanović, koji je ponašanje premijera Plenkovića nakon napada opisao kao “narikanje i izigravanje žrtve”, upozorivši kako to odgovara opisu perfidnog ponašanja.
“U međunarodnom ratnom pravu, to gospodin Plenković kao pravnik vjerojatno zna – možda je o tome pisao i u zakletvi Titu ili u svojoj maturalnoj radnji koja je obavljena 1988. – postoji razlika između lukavstva i perfidije. Lukavstvo je potrebno. Ja nisam pretjerano lukav čovjek. Perfidija, to je prljavština, to je zlouporaba prava. Lukavstvo je nešto drugo. Perfidan nisam, naivan nisam. Plenkoviću, na šta si mislio 2016. kad si govorio o mržnji i zašto baš 2016.? Što sam ja to od 2016. u kampanji posijao? Ajde Plenkoviću!”, poručio je Milanović.
Na novinarsko pitanje ima li kakvih saznanja da je i sam možda trebao biti metom napada, Milanović je kazao kako je to pitanje koje ga mediji ne trebaju uopće pitati jer na njega nikada neće odgovoriti.
“Ozbiljan političar, državnik, o takvim stvarima ne priča. Mi smo prošli kroz to da je predsjednik vlade nakon prvog dana, gdje je bio relativno pribran, drugi dan naprosto se raspojasao i počeo se ponašati maltene kao Kennedy ili Mahatma Gandhi. Dakle, čak i da je istina da si meta, o tome se šuti. Zar sam ja trebao svako pismo koje sam dobivao zadnjih 14 godina, a posebno kad sam bio premijer, pred novinarima pročitati? Pa to je bijedno, to se ne radi”, ustvrdio je.
Milanović Plenkoviću: Ako nisi u stanju živjet s pritiskom, idi mami
Ovo je opasan posao, dodao je Milanović, a u njega je “Plenković došao ili dolutao prije nekoliko godina” kao “čovjek koji je na dužnost premijera došao potpuno neiskusan, zahvaljujući Jadranki Kosor i Tomislavu Karamarku”. Premijeru je poručio: “Ako nisi u stanju živjet s tim pritiskom, idi mami!”.
Ponovio je da je napad na Markov trg “grozna stvar i ne smije se ponoviti”, dodavši kako je potrebno “više razgovarati s nekim ljudima koji se očito osjećaju izbačenima i marginaliziranima; probati im objasniti da neprijatelji koje vide ustvari ne postoje, i izbjeći ubuduće ovakve situacije”.
Žrtve su policajci, koji za svoju hrabrost zaslužuju odlikovanje, istaknuo je nadalje predsjednik Milanović, ustvrdivši kako je grozno to da netko na njihovoj žrtvi i riziku – i to za 5-6-7 tisuća kuna plaće, što je, kako je rekao, “manja plaća od one koju je zadnjih mjesec dana primao počinitelj u jednoj firmi” – gradi politiku i status žrtve. “To odgovara perfidiji”, upozorio je. “Lako se tuđim kititi i na tuđi račun raditi stvari”.
Plenković manipulira reakcijama
Ustvrdio je kako Plenković “naprosto manipulira” reakcijama. “Pitate me zašto? To pitajte njega”, kazao je. Na pitanje misli li da Plenković i HDZ pridonose radikalizaciji, Milanović je odgovorio: “U svakom slučaju, kada se ona na Kevinoj jami i sličnim prirodnim ljepotama gradila i kad je bujala, a oni su gledali svoj posao i smijuljili se u maramicu”.
Predsjednik je odlučno odbacio novinarsku tvrdnju kako su on i Plenković napad na Markovu trgu pretvorili u osobni sukob.
“Nisam ništa pretvorio u osobni sukob, ne govorite istinu”, rekao je. “Ja sam prvi nazvao, pitao kako mogu pomoći. Inače danima pozivam na neku vrstu razgovora. Kako možete mene izjednačiti s njim? To nije isto! Nemojte govoriti da se mi svađamo u ovoj zadnjoj situaciji u kojoj se pucalo pravim streljivom, u kojoj je policajac čudom preživio tako što je čuvao kratkim pištoljem donji dio leđa gospodina Plenkovića, i reći da ja potičem svađu”, kazao je Milanović.
Ustvrdio je kako je on “učinio sve od prvoga dana da je spriječi”. “Ali onda je gospodin Plenković otišao u Bruxelles. U onim zgradama se nikada ne otvaraju prozori, tako da se komešaju čudni plinovi, ljudima se zna malo i u glavi zavrtjeti: Istresao se i rekao sve što mu je palo na pamet. Uključujući i to da sam ja 2016., treći put pitam, rekao – što? Što sam rekao i kako je to otvorilo mržnju?”, ponovio je, te zaključio kako je Plenković netko tko “do jučer pojma nema, a danas se svima prijeti i riga vatru kao plameni jazavac”.
“Konstantno se traže nekakvi izgovori, upire se u nekoga prstom, a to su metode provincijskih partijskih komiteta iz 80-ih godina. “Toga sam se nagledao u mladosti”, zaključio je.
