Vlada Republike Hrvatske je odlučila nagraditi filmsku ekipu koja je stvorila domaći film “Čovjek koji nije mogao šutjeti”, a koji je na poznatom svjetskom filmskom festivalu u Cannesu osvojio Zlatnu Palmu. Prvi je to put da je hrvatski film osvojio tu prestižnu nagradu pa im Vlada zahvalnost za međunarodnu promociju Hrvatske želi pokazati nagradom od 50 000 eura.
Redatelj Nebojša Slijepčević, čiji je film Čovjek koji nije mogao šutjeti osvojio Zlatnu palmu u Cannesu u kategoriji kratkometražnog filma, je gostujući u emisiji Nedjeljom u dva otkrio kako ga je hrvatska Vlada obavijestila da je odlučila dati Slijepčeviću i njegovoj ekipi nagradu od 50 000 eura za uspjeh koji je ostvario u Cannesu, istu nagradu koja je prije nekoliko tjedana dodijeljena Baby Lasagni koji je novce odlučio donirati. Na pitanje što će učiniti s novcem, Slijepčević je poručio kako nagrada ne ide samo njemu, već cijeloj filmskoj ekipi pa da zajedno moraju odlučiti kako će ju potrošiti, ali da o tome još nisu razgovarali.
Objasnio je kako je vjerojatno da će dio novca ići za buduće troškove filma kojeg čekaju još dvije Oscar kampanje, jedna za europski i jedna za američki Oscar.
Slijepčević je istaknuo kako Hrvatska ima dobre filmove koji ne dobivaju priliku jer u državi postoji problem financiranja domaće kinematografije. Objasnio je kako je zbog toga potrebno tražiti strane koprodukcije, stoga se hrvatski film okreće inozemnom tržištu.
Hrvatski film, napomenuo je Slijepčević, u svjetskim je okvirima izrazito mala kinematografija.
“Mi smo sretni ako godišnje proizvedemo osam dugometražnih igranih filmova. Usporedbe radi, jedna Srbija proizvede dvostruko više, dakle, 16, Njemačka 150, Francuska oko 250. Sada imamo Ankovićev film “Proslava”, koji je u glavnoj konkurenciji u Karlovim Varima, to je golemi uspjeh”, izjavio je za HRT.
Inače, Slijepčević je postigao najveći uspjeh nekog našeg redatelja od samostalnosti Hrvatske. Njegov kratkometražni film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” izazvao je oduševljenje, ali je i privukao mnoge kritičare.
Radnja filma zbiva se 27. veljače 1993. na maloj postaji u Štrpcima u Bosni i Hercegovini. Putnički vlak na liniji Beograd – Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti. To je istinita priča o čovjeku koji nije mogao šutjeti.
Priča koja je služila kao inspiracija dogodila se 1993., a Slijepčević je poručio kako je riječ o problematici koja je i danas aktualna – reagirati ili prešutjeti kada svjedočimo nasilju te koje su posljedice oba postupka.