Danas, 13. prosinca, obilježavamo sv. Luciju – navjestiteljicu božićnog svjetla.
Na današnji dan tradicionalno se sije pšenica, koja se kada naraste veže crvenom vrpcom koja, vjeruje se, štiti od uroka, a u sredinu se stavlja svijeća koja donosi svjetlo u život.
Zašto baš pšenica na sv. Luciju?
Pšenica se na sv. Luciju sije kao simbol plodnosti i obnove života, a iznikla pšenica ukazivala je na urod naredne godine. Ukoliko je pšenica bila velika i gusta, takva će rasti i na poljima i obrnuto.
Običaj sijanja pšenice potječe od davnina, a vezan je uz svetu obitelj. Naime, bježeći pred Herodovim vojnicima Marija je zamolila jednog od seljaka koji je na polju sijao pšenicu da progoniteljima pokaže svoje polje kao put kojim je obitelj pobjegla. Kada je Herod došao do seljaka i tražio ga da mu pokaže kamo su pobjegli, seljak je pokazao prema svojem polju pšenice, koja je čudesno iznikla i tako progoniteljima otežala potragu i oni su naposljetnku odustali.
Osim sijanja pšenice, postoje i još neki zanimljivi običaji koji se vežu uz sv. Luciju.
Naime, nekada su mladi na papiriće ispisivali 13 imena djevojaka/mladića i od sv. Lucije počeli s izvlačenjem papirića. Papirić koji je ostao posljednji imao je ispisano ime, vjerovalo se, budućeg dečka/djevojke.
Zanimljivo je i da se djeca u Dalmaciji nekada nisu darivala na sv. Nikolu, već na sv. Luciju, a dobivala bi voće, suhe smokve i ponešto slatkiša.
Dok su se djeca veselila slatkišima, stari su zapisivali vremenske prilike. Naime, od sv. Lucije do Božića svaki se dan bilježilo vrijeme i svaki je dan označavao jedan mjesec u godini (13. prosinac je označavao siječanj, 14. veljaču, i tako sve do 24. koji je označavao prosinac. Tako da ako je primjerice 13. bilo oblačno, vjerovalo se kako će i siječanj biti uglavnom kišovit.
Tko je bila sv. Lucija?
Sveta Lucija je prema predaji rođena na Siciliji oko 280. god., u imućnoj plemenitaškoj obitelji. Majka Eutihija bolovala je od neke teške bolesti koja se u ono vrijeme smatrala neizlječivom, što je bitno utjecalo na životni put buduće svetice. Naime, Lucija je nagovorila majku da njih dvije pođu na hodočašće na grob svetoj Agati u Kataniju, kako bi isprosile ozdravljenje, a ondje se Luciji ukazala sv. Agata i objavila da će majka ozdraviti, a Lucija podnijeti mučeničku smrt.
Predaja nadalje navodi kako je to iskustvo bitno utjecalo na Lucijino još veće osnaženje vjere, te je kao zahvalu za majčino ozdravljenje odlučila prodati sve što je imala i podijeliti siromasima, a sama primiti zavjet djevičanstva, iako je bila zaručena. Ta je odluka razljutila njezinog zaručnika, koji ju je prijavio poganskim vlastima da je kršćanka, a nakon što se nije htjela odreći vjere, predana je na mučenje, a potom i ubijena. Bilo je to 304. god. u njezinom rodnom gradu.
Prema legendi, vojnici su ju nakon presude trebali odvesti s mjesta osude, ali ju nisu mogli ni pomaknuti, iako je bila vezana užetom i upregnuta u jaram volova. Bijesan zbog toga, upravitelj je naredio da ju spale, ali ju ni vatra nije dotakla, nego je umrla tek nakon što joj je jedan od vojnika bodežom izbo vrat. Ponekad se navodi kako su je prije toga oslijepili, pa se smatra i zaštitnicom mučenika, slijepih i slabovidnih.