PLENKOVIĆ Novac koji smo osigurali za sljedećih deset godina je pretpostavka razvoja kakvu nikada nismo imali

Premijer Plenković poručio je da će Hrvatska u iduće tri godine ostvariti četiri velika projekta - Pelješki most, članstvo u Schengenu, ulazak u europodručje te nabavu višenamjenskih borbenih zrakoplova

119
Foto: Vlada RH

Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je na konferenciji “30 godina samostalnosti – ključni hrvatski uspjesi”, koju organiziraju Hanza Media i Jutarnji list.

Govor predsjednika Vlade, nakon uvodnih pozdrava, donosimo u cijelosti.

“Zahvaljujem na pozivu i na prigodi da zajedno s vama rezimiramo 30 godina hrvatske tranzicije, hrvatske samostalnosti, razdoblja koje smo svi proživjeli i dali određeni doprinos.

Konferencija dolazi u pravom trenutku, u momentu kada se još uvijek borimo protiv pandemije Covida-19, najvećeg izazova od Domovinskoga rata.

To od nas traži odgovornost, solidarnost i zajedništvo i nastojimo svi skupa ublažiti društvene, zdravstvene i gospodarske posljedice ove najveće krize, globalno gledajući, u posljednjih sto godina.

No, to također zahtijeva i jasnu viziju razvoja Hrvatske za sljedeća desetljeća i pripremu Hrvatske za izazove pred nama, ponajprije klimatske promjene, koje će u narednim desetljećima izazvati znatno veće društvene, političke i gospodarske poremećaje od pandemije.

Postignuća u proteklih 30 godina – prvo desetljeće

Hrvatski put prema samostalnosti bio je težak i zahtjevan, no godine pred nama neće biti ništa lakše ako se ne budemo već sada pripremali za svijet koji dolazi.

U prvom desetljeću svoje samostalnosti, Hrvatska je bila žrtva velikosrpske agresije, ali zahvaljujući zajedništvu i snazi hrvatskog naroda, nepokolebljivosti hrvatskih branitelja, odlučnosti predsjednika Tuđmana te predanosti tadašnjega hrvatskog vodstva, Hrvatska je u Domovinskom ratu, u uvjetima embarga na oružje, uspjela izgraditi vojsku, obraniti svoju slobodu i demokratski stečenu suverenost te, u konačnici, osigurati međunarodno priznanje.

No rat je uzeo mnoge ljudske živote i prouzročio ogromna ratna razaranja, zbog čega je Hrvatska izgubila najmanje 15 godina razvoja – naime, tek smo se 2004. vratili na razinu BDP-a koju smo imali uoči rata.

Uništeno je ili oštećeno 15% hrvatskog stambenog fonda – svaka sedma stambena jedinica.

Ratne štete dosegle su 160% predratnog BDP-a.

Nakon rata, obnovljeno je 151.500 kuća i stambenih jedinica – to je kao da smo sagradili 10 novih Šibenika.

Mirnom reintegracijom Hrvatskog Podunavlja spriječene su  dodatne ljudske žrtve i razaranja, a time i dovršena najuspješnija mirovna misija UN-a u Europi u povijesti.

Time je ostvaren teritorijalni integritet Hrvatske u njenim međunarodno priznatim granicama.

Ujedno, u prvom desetljeću hrvatske samostalnosti položeni su i temelji za izgradnju demokratskog poretka i tržišnog gospodarstva.

Usvojen je novi ustav i izgrađene su demokratske institucije.

Jednostranački sustav zamijenila je parlamentarna demokracija s višestranačkim političkim sustavom, utemeljen na vladavini prava.

Plansku ekonomiju zamijenilo je tržišno gospodarstvo koje se temelji na privatnom vlasništvu i konkurentnosti, a uvedena je i hrvatska kuna.

Foto: Vlada RH

Drugo desetljeće

Drugo desetljeće hrvatske samostalnosti bilo je obilježeno početkom rješavanja pitanja ekonomske tranzicije.

Ostvareni su ključni iskoraci prema ostvarenju geostrateških ciljeva: članstvo u Sjevernoatlantskom savezu (NATO) u 2009. i pregovorima za članstvo u  Europskoj uniji dovedeni su do kraja 2011. Time je Hrvatska postala dio euroatlantskog svijeta, kojemu politički i duhovno pripada.

To su godine snažnog rasta BDP-a, ali uz veliko zaduživanje.

No, krajem tog desetljeća, Hrvatsku je, kao i cijeli svijet, pogodila globalna kriza, koja je ostavila značajne posljedice na gospodarstvo i standard građana i koja se protegla do 2013. kada smo ušli u Europsku uniju.

Treće desetljeće

Zbog toga je prve godine trećeg desetljeća hrvatske samostalnosti obilježila višegodišnja recesija, koja nas je teže pogodila od srednjoeuropskih zemalja, koje su tada već bile članice Europske unije.

Nakon zahtjevnog procesa pregovora i u uvjetima zamora od proširenja, članstvo u Europskoj uniji bio je zaista povijesni uspjeh. Time je Hrvatska postala dio najrazvijenije zajednice zemalja u svijetu što joj je otvorilo velike razvojne mogućnosti, ponajprije kroz europske fondove.

No te prednosti Hrvatska je počela snažnije koristiti tek 2016. godine.

Od tada smo udio ugovorenih sredstava s 9% podigli na današnjih 120%, što nam je omogućilo realizaciju niza razvojnih projekata.

Od energetske obnove zgrada, aglomeracija vodnog gospodarstva i širokopojasnog interneta, obnove škola, vrtića, bolnica, javnih ustanova, pruga, luka, zračnih luka, cesta; od brojnih projekata poticaja zapošljavanja i podizanja konkurentnosti, očuvanja okoliša i razvoja obnovljivih izvora energije,
pa sve do ulaganja u istraživanje i razvoj novih tehnologija, LNG terminala i Pelješkog mosta, kojim ćemo uskoro povezati hrvatski teritorij.

Svi ti projekti svaki dan podižu kvalitetu života i poboljšavaju poslovno okruženje diljem Hrvatske.

I dok je od 2012. do 2015. Hrvatska pala sa 61% na 60% prosjeka EU, u zadnjih smo 5 godina BDP po stanovniku podigli na 65% europskog prosjeka do Covida-19. Prema današnjim statistikama smo na 64%.

Hrvatska je u prvoj polovici 2020. prvi put predsjedala Vijećem Europske unije, upravo u vremenu početka pandemije, kada smo pokazali sposobnost da uspješno iniciramo procese u obrani od ove velike globalne krize.

Postignuća u proteklih pet godina

Dame i gospodo,

kao predsjednik Vlade od 2016. osvrnut ću se pobliže na naša ostvarenja uovihpet godina, najprije na one do izbijanja pandemije i potresa, i to na tri područja: u području kvalitete života građana, u izgradnji konkurentnog gospodarstva i otpornije države i u jačanju međunarodnog položaja Hrvatske.

Foto: Vlada RH

Podizanje kvalitete života građana

Ostvarili smo značajne pomake u povećanju kvalitete života svih građana i to svih generacija građana, jačajući solidarnost prema najugroženijima, a posebno smo posvećeni demografskoj revitalizaciji zemlje koja je u biti egzistencijalno generacijsko pitanje za sve nas.

Značajno su povećane plaće, mirovine, socijalne naknade, a osjetno smo podigli i rodiljne i roditeljske naknade za bolje materijalne uvjete obitelji, osobito mladih obitelji kojima smo olakšali rješavanje stambenog pitanja.

Prosječna neto plaća – koja je u travnju iznosila 7082 kune – u pet je godina podignuta za 1440 kuna, dok je u mandatu prethodnih trija vlada podignuta za svega 272 kune – tj. 5 puta manje.

Minimalna neto plaća, podignuta je za 904 kune na 3400 kuna, dok je u mandatu prethodnih trija vlada podignuta za svega 252 kune.

Što se tiče zaposlenosti, dok je broj osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2009. do 2016. pao za 90.000, u zadnjih pet godina povećan je za 134.000, na 1.574.000 osiguranika u svibnju.

To su mjerljivi podaci kojim se mogu mjeriti rezultati vlada u različitim razdobljima upodizanju kvalitete života naših građana.

Kroz politiku ravnomjernog regionalnog razvoja radimo na boljim uvjetima života u svim dijelovima Hrvatske, pogotovo u potpomognutim, brdsko-planinskim područjima te na otocima a pokrenuli smo i Projekt Slavonija, Baranja i Srijem koji je dao zaista već opipljive i ozbiljne rezultate.

Uz veći raspoloživi dohodak građana, usmjereni smo i na razvoj uključivog i tolerantnog društva, koje njeguje kulturu dijaloga i kulturu sjećanja, koje poštuje prava nacionalnih manjina i vjerskih zajednica i u kojemu se svi mogu osjećati sigurno.

Izgradnja konkurentnog gospodarstva i otpornije države

Drugo područje je izgradnja konkurentnog gospodarstva radi ostvarivanja gospodarskog rasta.

Mi smo od 2016. do 2020. radili na rješavanju rezidualnih pitanja hrvatske ekonomske tranzicije, prije svega na najvećem problemu našega prvoga mandata, a to je praktički bili sprječavanje bankrota Agrokora, naše najveće kompanije. Možemo reći da smo tim procesom, koji se i formalno okončava ovih dana u pogledu izvanredne uprave, dovršili hrvatsku ekonomsku tranziciju. Restrukturirali smo, primjerice, Petrokemiju, riješili smo dugove hrvatskih brodogradilišta, koji su bili rezultat lošega poslovanja pojedinih uprava tih brodogradilišta i to u vremenima kada smo ostvarivali proračunski suficit.

Održavali smo makroekonomsku ravnotežu i radili na podizanju svih gospodarskih pokazatelja.

Smanjivali smo javni dug, povećali apsorpciju europskih sredstava i ostvarili brojne razvojne projekte.

Prvi put u povijesti tri godine zaredom imali smo proračunski višak. U mandatu Vlade SDP-a dug je povećan za 71,4 milijardu kuna – to vam je otprilike 18 Peljeških mostova.

Pritom želim naglasiti da smo, za razliku od godina prije gospodarske krize, kada je rast bio između 4% i 5%, ali se javni dug povećavao za 10% BDP-a, ostvarivali zdravi gospodarski rast od oko 3%, dok se istodobno javni dug godišnje smanjivao za oko 2 postotna poena BDP-a.

Do pandemije, porezno smo i administrativno rasteretili gospodarstvo za više od 11 milijardi kuna kako bi ono moglo ispuniti svoj puni potencijal i biti konkurentno na europskoj i globalnoj razini te stvarati kvalitetna i dobro plaćena radna mjesta.

Zahvaljujući odgovornom vođenju javnih financija te podizanju pravne sigurnosti, Hrvatskoj je unaprjeđen kreditni rejting na investicijsku razinu čime smo postali atraktivnija zemlja za investicije.

Izašli smo iz procedure prekomjernog proračunskog manjka, makroekonomskih neravnoteža i ostvarili vrlo dobru reputaciju na financijskim tržištima i agencijama za kreditni rejting.

Jačanje međunarodnog položaja Hrvatske

Kada je riječ o međunarodnom položaju Hrvatske, po nama on nikada nije bio snažniji.

Hrvatska prvi put u svojoj povijesti, i to tek sa svojim drugim povjerenikom, ima potpredsjednicu Europske komisije, ima glavnu tajnicu Vijeća Europe, imamo aktivnu ulogu unutar Europske unije pa čak i u određivanju ključnih dužnosti na razini europskih institucija, a što se tiče politike prema regiji nema te organizacije i te teme za koju se Hrvatsku ne konzultira.

Uz pomoć europskih fondova realiziramo projekte koji su od strateškog značaja za Hrvatsku i Europsku uniju, poput LNG Terminal na Krku, jer smo odlučili dovršiti taj dugo očekivani projekt kojeg ljudi u energetici čekaju 40 godina i stavili smo Hrvatsku na energetsku kartu Europe, kako nikada prije ovoga projekta to nije bilo. Time pridonosimo energetskoj samodostatnosti, a i diversifikaciji opskrbe.

Sudjelujemo aktivno u Sjevernoatlantskom savezu i to vodeći računa o politici i stabilnosti mira i različitim misijama diljem svijeta. To podrazumijeva i kvalitetno političko, gospodarsko i vojno partnerstvo sa SAD-om i očekujemo da će se ove jeseni konačno za hrvatske državljane ukinuti vize, na čemu smo intenzivno radili proteklih dvije godine.

Članstvom u Inicijativi Kina+17, podigli smo naše odnose s Kinom na novu razinu i razvijamo naše gospodarske odnose. Spomenut ću da je uloga Kine bila nezaobilazna u trenucima kada je Europi nedostajalo zaštitne opreme na početku pandemije. Da nismo do tada razvili tako dobre odnose s
Kinom, pitanje kakva bi bila situacija oko zaštitne opreme naših zdravstvenih djelatnika.

U pregovorima na europskoj razini mi smo se prošle godine, kada se pregovaralo o novom Višegodišnjem financijskom okviru i Instrumentu EU iduće generacije, izborili za 25 milijardi eura europskih sredstava za ovo desetljeće. Toliko novaca iz međunarodnih izvora nismo imali na raspolaganju nikada, naravno vodeći računa da je prvih6,3 milijarde eura iz Instrumenta EU iduće generacije bespovratno.

Četvrto desetljeće samostalnosti

Ušli smo u četvrto desetljeće samostalnosti.

Započelo je dvama teškim krizama – pandemijom i razornim potresima u Zagrebu i Banovini, zbog kojih je Hrvatska teže pogođena nego bilo koja ruga zemlja.

O tome sam govorio i na euro summitu u petak, predstavivši naše ambicije za europodručje u sljedećih godinu i pol dana. Naglasio sam kolegama da smo imali pad BDP-a od 8% u prošloj godini.

Nas je zasada Covid-19 kriza koštala 34 milijarde kuna, i to imaju i drugi, manje ili više slično.

Međutim, ono što drugi nemaju, nemaju još puta četiri, to jest 128 milijardi kuna šteta od ova dva potresa.

Unatoč izrazito zahtjevnim okolnostima osigurali smo više od 11,1 milijardi kuna za plaće i spasili smo 700.000 radnih mjesta u proteklih 15 mjeseci.

Takvog napora i takve uloge države koja je stala uz svoje gospodarstvo, uz poslodavce, ali prije svega uz hrvatske radnike, nije bilo.

120 tisuća poduzeća uspjelo je zadržati svoje radnije i premostiti krizu.

Tu smo pokazali što je uloga države u krizi – ključna, jedinstvena, nezaobilazna.

Zadaće koje su pred nama su prije svega suzbijanje pandemije.

Pitanje cijepljenja je i gospodarsko i financijsko pitanje

Moram reći da pitanje cijepljenja nije više samo zdravstveno pitanje. To nije pitanje osobne odgovornosti, to nije pitanje opće informiranosti bilo koga od naših sugrađana – to je gospodarsko pitanje, to je financijsko pitanje, to je pitanje koje moramo osvijestiti jer one zemlje koje se ne budu cijepile dovoljno brzo imat će težu gospodarsku situaciju.

Proteklih mjeseci imali smo situaciju manjka cjepiva, pa je Vlada osigurala cjepivo. Sada imamo cjepiva u izobilju, a imamo vrlo jasno registriran smanjen interes građana da se cijepe.

Ja smatram da to nije dobro, smatram da to nije odgovorno. Smatram da svi naši građani koji su dovoljno informirani, a nitko ne može reći danas da nije informiran – ako je diljem svijeta umrlo 3,9 milijuna ljudi, ako je u Hrvatskoj preminulo 8.200 ljudi, ako smo osigurali ovoliko sredstava za plaće, omogućili gospodarstvu da preživi, omogućili umirovljenicima da dobiju mirovine, omogućili zdravstvenom sustavu da nikad ne kolabira, osigurali sredstva za razvoj – onda je najmanji doprinos svakog od nas barem takav da se cijepimo.

Tu nema opravdanja. I zato je iz mog kuta gledanja ovaj proces cijepljenja jedna najbolja moguća empirijska, gotovo sociološka slika trenutka hrvatskoga društva u 2021. Nema bolje studije, nema bolje ankete. Ona je jedinstvena, ona nam govori točno onakvi kakvi jesmo.

Nemamo se razloga ne cijepiti. Ja zaista mogu apelirati i apelirat ću, ali tu je element osobne odgovornosti toliko velik da svi skupa moramo povezati da ako se ne cijepimo i ako se dogode novi sojevi i ako se dogodi neki četvrti val tu će se – a puno je sudaca, sve druge zemlje su suci  – svirati offside i bez VAR-a. Svirat će se penal i za najmanji doticaj u šesnaestercu. I reći će svojim sugrađanima nemojte ići u Hrvatsku, neće ni trepnuti.

A onda to više nije pitanje samo cijepljenja, onda je to pitanje novaca, onda je to pitanje financijske stabilnosti, ekonomije i turizma. I zato smatram da tu moramo napraviti iskorak kao društvo.

Sredstva koja imamo na raspolaganju iz EU iduće generacije iznose 12% BDP-a

Što se tiče ovih velikih sredstava koja imamo, oni predstavljaju naravno izazove u apsorpciji. Sredstava je puno, ima ih dovoljno za sve.

Samo jedan podatak koji mi se čini da je bitan.

Sredstva koja imamo na raspolaganju iz EU iduće generacije iznose12% BDP-a. To nas stavlja na vrh država članica EU po tom omjeru, dok je prosjek Europske unije 3,7%.

Dakle, mi smo izborili lani maksimalno što smo mogli. Više od toga i da smo izborili ne znam bismo li bili u stanju apsorbirati.

I zato je naš Nacionalni plana oporavka i otpornosti, koji se u ovom trenutku finalno revidira i konzultira od strane Europske komisije s našim stručnjacima, jasno napravljen za razvoj za dvije ključne tranziciji i transformacije.  Zelenu tranziciju s onih nužnih 37% i digitalnu transformaciju sa 20%.

S te strane mislim da smo ostvarili dobar balans između reformi i investicija. To potvrđuju i stručnjaci Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, koji su izradili procjenu utjecaja provedbe Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.

Vjerujemo da bi nam u 2022. i 2023. upravo ovaj Plan osigurao dodatni rast BDP-a od oko 1.4 posto.

Kad je riječ o obnovi potresom pogođenih područja, Paralelno s time, nastavit ćemo s obnovom potresom pogođenih područja, i tu smo našli niz međunarodnih izvora financiranja od Europskog fonda solidarnosti do sredstava koja dogovaramo i sa Svjetskom bankom i Europskom investicijskom bankom, Europskom bankom za obnovu i razvoj te Razvojnom bankom Vijeća Europe.

Četiri krupna projekta u iduće tri godine

Naše ambicije za iduće tri godine, a iduće tri godine su, kao što su mnogi komentatori primijetili, godine bez izbora, jako važne.

One su prigoda da ostvarimo ono što će biti ostavština naše druge Vlade, a to su četiri krupna projekta o kojima sam više puta govorio.

Prvo je, mi ćemo dogodine u ovo doba iza nas imati otvaranje Pelješkog mosta i pristupnih cesta. Dakle, jednom zauvijek Hrvatska je riješila pitanje kontinuiteta državnog teritorija. To je moderni suverenizam u svojoj najboljoj ediciji, izgrađen od kompanije koja gradi najbolje mostove na svijetu, a financiran s 357 milijuna eura europskim sredstvima.

Drugo je, ostvarit ćemo članstvo u Schengenskom prostoru i time postati dio jedne od dvije uže integracije Europske unije i osigurati unutarnju sigurnost zauvijek.

Schengen danas u praksi, što zbog migracijske krize, što zbog terorizma, što zbog pandemije, nije ono što je bio prije te tri okolnosti. Ali te tri okolnosti će jednom doći iza nas, a Schengen će ostati, Hrvatska će biti u njemu i naši će se građani moći kretati unutar EU bez ikakvih zapreka, što je i temeljni cilj.

Treći temeljni cilj je europodručje, s ambicijom da tu bude 1. siječnja 2023.

Na tome radimo kontinuirano, imamo našu Strategiju za uvođenje eura koju smo usvojili u svibnju 2018., imamo Vijeće za euro, imamo Europski tečajni mehanizam II sad skoro već godinu dana, radimo na akcijskom planu, koji će nam omogućiti da Hrvatska uđe i u drugu užu integraciju na razini
Europske unije, po meni, za godinu i pol dana.

Mislimo da to možemo, da smo ispunili sve kriterije, da su okolnosti na europskoj razini takve da postoji fleksibilnost za one koji su u Paktu stabilnosti, a sigurno postoji i vrlo pozitivan stav o konkretnim postignućima i naporima koje je Hrvatska učinila.

Na tome radimo i ministar financija i guverner i ja i mislim da smo na izrazito dobrom putu.

Četvrta stvar koja će u konačnici  promijeniti strateški položaj Hrvatske, kad je riječ o vanjskoj sigurnosti, jest strateška odluka Vlade da nabavimo višenamjenske borbene avione, koji će doći u Hrvatsku početkom 2024. Time smo u pogledu vanjske sigurnosti, snage Hrvatske vojske, poruke odvraćanja, ostvarili ono što je zasigurno ključ za gledanje ususret svim mogućim sigurnosnim izazovima na globalnoj razini.

To nam ujedno daje mogućnost da participiramo u međunarodnim operacijama s jednom sigurnošću kakvu dosada nismo imali. I tu je dodatna vrijednost, da ne govorim o tome da možemo pružati usluge kontrole neba i susjednim zemljama.

Reforme su ključ, napravit ćemo nekoliko bitnih iskoraka

Mi ćemo, naravno, ove tri godine iskoristiti i za reforme, jer reforme su ključ. To je na neki način odgovor na ovo pitanje koje je rekao gospodin Ogurlić je li moglo brže ili bolje. Sigurno da je. Međutim, onako je kako je, onakvi kakvi jesmo, nemojmo se tu zavaravati, sve je ovo na neki način ostatak
svih mogućih administracija, politika, tranzicija, okolnosti, snaga, slabosti, odvažnosti, odlučnosti ili kalkulanstva i oportunizma.

Svi su ti elementi dio politika i onog nekakvog našeg zajedničkog acquisa Hrvatske u proteklih 30 godina.

Po meni, trebamo napraviti nekoliko bitnih iskoraka, a to je prije svega reforma pravosuđa. Pritom, odlučno tvrdim da pravosuđe nije HDZ-ovo. Svatko tko je iole informiran zna da to nije tako. I te floskule treba otklanjati i odbacivati što argumentima što snažnim političkim otklonom.

Mi ćemo u tom procesu jačati i državnu upravu. Državna uprava, velika ili mala, mora biti učinkovita. Mora biti ono za što i postoji – a to je da je servis građanima, da je brza, da je učinkovita i da je digitalizirana.

Kad je riječ o teritorijalnoj fragmentiranosti, mi smo rekli da radimo iskorake u pogledu općina. Imamo puno jedinica lokalne samouprave. Županije će ostati, tu dilema nema. A što se tiče općina, mislim da tu imamo prostora za određena spajanja zajedničkih funkcija i uloga, što će smanjiti troškove.

Nastavit ćemo privatizaciju portfelja u vlasništvu države, uz unaprjeđenje korporativnog upravljanja. To je po meni jedno od onih područja u kojem možemo i moramo biti bolji i učinkovitiji.

Moram priznati, taj segment nisam toliko poznavao prije nego što sam postao premijer. Sad ga dobro znam i vidim koliko je dobar i koliko, možda, i nije dobar.

Nastavit ćemo reformu obrazovanja. Zbog toga ide skoro milijarda eura iz NPOO-a upravo u znanost i obrazovanje. To je možda najvažnije od svih pitanja. Pitanje koje će nam dati palac gore ili dolje jesmo li u stanju mlade generacije ukopčati u trendove četvrte industrijske revolucije. U tom segmentu obrazovanja i znanosti, relevantnosti svih studijskih programa koji su usklađeni sa tržištem rada se krije formula uspjeha društava i ekonomija. Zato ćemo nastaviti povezivati i znanstvenu zajednicu i gospodarstvo.

Tu je, naravno, i reforma zdravstvenog sustava koji nam je generirao enormne troškove godinama. Na tome radimo, imamo dosta spremljen koncept. Izbrusit ćemo ga u tjednima i mjesecima koji su pred nama i na jesen ići u potrebne promjene niza zakonskih propisa koji će nam omogućiti učinkovitije upravljanje zdravstvom.

Dva ključna pitanja – demografija i klimatske promjene

Ono što je po meni najbitnije za Hrvatsku su dva velika pitanja. Jedno je pitanje demografije, gdje moramo napraviti iskorake, i to iskorake koji će nam omogućiti da nas ima više. Trenutno, kako nam izgleda struktura starosti stanovništva nije dobro. Sada nam je deblo relativno u sredini zrelih godina bucmasto, a taj bucmasti dio će se popeti gore na krošnju. Ostat će tanko deblo, sa škrtom demografskom perspektivom u desetljećima koja su pred nama. Zato je to zadaća o kojoj moramo voditi najviše računa.

A drugo je klimatske promjene. Pa i ove velike vrućine koje se događaju diljem svijeta već ove godine govore nam koliko je to pitanje krupno, koliko će klimatske promjene utjecati na globalne procese. Prije svega na migracije stanovništva, na siromaštvo, na ratove, na okolnosti gdje će razvijeni zapadni svijet morati praktički paralelno, globalno gledajući, upravljati s procesima na kontinentima gdje je demografska ekspanzija tako velika, a ekonomska i socijalna situacija nije dobra da će se nužno reflektirati i na Europu i na Sjevernu Ameriku, a naravno i na druge.

I u tom pogledu moramo biti snažni i dati odgovore za godine koje su pred nama.

Moj je dojam da bi bilo bolje da smo neke stvari rješavali brže, međutim ono što mi je drago je da smo za ovo četvrto desetljeće i novac koji smo osigurali za sljedećih deset godina zaista stvorili pretpostavke razvoja kakve nikada nismo imali.

Politička stabilnost je preduvjet gospodarskog i društvenog razvoja

Iskoristili smo ovu krizu i pandemiju ne samo da krpimo situaciju ili da držimo vodu dok majstori ne odu, nego da osiguramo sredstva za razvoj u budućnosti.

To je ta ključna razlika i zato ćemo ove tri godine kao Vlada, kao tim, ali siguran sam i vi kao gospodarstvenici, partneri, akteri u društvu i mediji, nastojati kreirati pozitivniju, manje negativnu atmosferu i malo više optimizma.

Treba nekada gledati i naše prednosti i postignuća, a ne samo nedostatke i mane. I zato uz što veći i širi, ako je moguće, društveni konsenzus, mi ćemo odoljeti svim izazovima.

Politička stabilnost, koju sam promovirao 2016., nam je omogućila da prođemo ove krize ovako kako smo prošli, da dođemo i nadomak Schengena i nadomak eura.

Politička stabilnost, a to oni koji nisu u politici, nisu u strankama, ne idu na izbore nikada neće dokraja razumjeti što to podrazumijeva, je preduvjet svakog gospodarskog i društvenog razvoja.

I zato ćemo mi koji imamu zadaću žonglirati sa svim tim aspektima političkog, ekonomskog, socijalnog, društvenog i europskog, međunarodnog života nastojati to činiti najbolje što znamo za dobrobit Hrvatica i Hrvata i svih naših sugrađana.

Hvala vam na pozivu”.

 

Izvor: Vlada RH

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime