Poneseni zbivanjima u drugim kriznim područjima Republike Hrvatske, samo četiri mjeseca iza proglašenja hrvatske nezavisnosti i 40 dana od prvih balvana u Kninu i Lici, u Petrinji se 28. rujna 1990. okupilo više stotina radikalnih Srba tražeći oružje pričuvnoga sastava tadašnje milicije.
Dok su se pred policijskom postajom vodili pregovori, na ulazu u Petrinju oko 11 sati okupljeni u Brestu čekali su pripadnici specijalne policije iz Lučkog, predvođeni zapovjednikom Markom Lukićem.
Nakon demonstriranja sile i dobro poznatih uzvika „Ovo je Srbija“, dio je Srba provalio u policijsko dvorište i to izravno na garažna vrata broj osam koja su se koristila za skladištenje naoružanja što su demonstranti točno znali. Međutim, na njihovo iznenađenje traženog naoružanja nije bilo, jer je prema zapovijedi Martina Stašćika na povratku u policijsku stanicu ostalo u parkiranim vozilima spremno za transport. Pobunjena srpska masa uzela je nešto osobnog oružja koje se nalazilo u skladištu broj osam i povukli su se na ulicu ispred postaje, gdje su kamenjem gađali ploču policijske postaje, jer je na sebi imala hrvatski grb kao i policajce koji su radili na osiguranju postaje.
Napali su ekipu tadašnje Televizije Zagreb Mihajla Gajdeka i Zdravka Strižića, koji su se 30 godina kasnije našli na mjestu događaja: „Došli smo sa kamerom ovdje, vidjeli smo da se okupila velika grupa ljudi, nismo ni znali točno što se događa. Kolega je snimao čahure na podu i pitaju nas ljudi s koje ste televizije. Rekli smo da smo „iz naše“, a oni udri po nama. Čim su čuli da radimo za zagrebačku televiziju. Pretukli su nas ovdje, s tim da je jedan čovjek pao preko nas i ispalo mu je oružje. Tada su se okomili na njega i mi smo uspjeli preko ograde pobjeći u policijsku postaju. Tu su nam ukazali prvu pomoć, a potom smo, zahvaljujući kolegi Petračiću, preskočili ogradu i preko vrtova pobjegli do lokala Stari krovovi.“
Nakon što su pretučeni, demonstranti su im oduzeli kameru i drugu opremu te oštetili vozilo. Kameru su vratili tjednima kasnije, ali naravno bez snimljenog materijala.
Tihomir Šarić prvi je hrvatski redarstvenik koji je toga dana štitio policijsku postaju: „Akcija je bila furiozna i brza. Zapovjed, kordun! Još uvijek stoji žica gdje smo ih rastrgali, oni su pobjegli u vojarnu. Snaga je bila, moć, zajedništvo. Zapovjed je bila nama svetinja. Kada su oni krenuli prema nama, nas sto je stalo u kordun, karika, vezivanje… To je bilo kao u filmu: pet minuta i gotovo!“
Toga dana ranjen je prvi hrvatski policajac Josip Božićević, a ovaj nemili događaj prvi je otvoreni oružani napad, teroristički čin protiv legalnih institucija Republike Hrvatske.
