Da li ste se ponekad zapitali koliko je djece poginulo u Domovinskom ratu?! Znamo li njihova imena? O tome se tako rijetko javno govori, a statistika kaže 402 – petnaestak velikih školskih razreda.
Naša Domovina, svaki njezin grad baš kao i svaki čovjek nose svoje rane i žive s njima kako znaju i mogu. Tako živi i Slavonski Brod u kojem je poginulo 28-ero djece u dobi od 3 do 17 godina. U subotu, 27. siječnja 2018. u ovom su se gradu članice Kluba žena UDVDR-a Petrinja – predsjednica Vera Jurčević, dopredsjednice Višnja Popović Palačković i Katica Gašljević Tomić te tajnica Marjana Barić pridružile Udruzi “Žene u domovinskom ratu Zadar” i domaćinima. Zajedno su odali počast najmlađim žrtvama bezumne agresije kod spomenika “Prekinuto djetinjstvo ” gdje su pročitana imena stradale djece, a koja su i napisana istaknuli sudionici događanja. Sve je bilo pretužno , a dok je mlada Zadranka pjevala “Lijepu našu”, zastala su djeca koja su se u blizini igrala i šetači na obali Save. Bukete bijelih ruža su položili i svijeće zapalili pomoćnik ministra branitelja Nenad Križić te predstavnici Brodsko posavske županije, grada Sl. Broda i HVIDR-e. Počast su odali i predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, žene i mladi iz Zadra te građani.
Kasnije uvečer film “ONI SU HRVATSKA” koji je snimila Udruga “Žene u domovinskom ratu – Zadar” premijerno je prikazan u dvorani HVIDR-a Slavonski Brod. Posebno snažnu simboliku nosi njegovo prikazivanje baš u ovom gradu na Savi jer ta priča o hrabrosti, ljubavi, pobjedi priča je o herojstvu i teškom stradanju Brođana – pripadnika 3.gradijske brigade “KUNA” , 3. bojne “COBRE” Slavonski Brod u oslabađanju Maslenice i zadarskog zaleđa. Projekciju su organzirali članovi Udruge veterana 3. gardijske brigade Kune, Koordinacija udruga i HVIDR-a Slavonski Brod uoči 25-te godišnjice pogibije branitelja s područja Slavonskog Broda u akciji Maslenica. Na službenom obilježavanju 25-te godišnjice ove akcije bilo je izaslanstvo Brođana. Ali, u Kašić odlaze svake godine 31. siječnja na 1. veljače kako bi obilježili tužnu obljetnicu pogibije pripadnika ove postrojbe. U protunapadima poginuli su i mučki streljani dvanaestorica branitelja iz Slavonskog Broda i šestorica branitelja iz Đakova. U Kašiću stoji spomenik njima u čast s 18 u kamen uklesanih imena gdje se na hodnji od Zelenog Hrasta do Pridrage svi zaustavljaju kako bi im odali počast.
U dvorani u kojoj su bila popunjena sva mjesta, nije bilo oka koje nije zasuzilo. Teško je bilo slušati jecaje majke i osjećati tugu roditelja jednog od poginulih mladića, istinski i duboko s njima suosjećati ali ostati nemoćan pred njihovom boli s kojom žive 25 godina… Povodom ovog događaja, predsjednica Udruge “Žene u domovinskom ratu – Zadar” Ivana Haberle je izjavila: “S posebnih pijetetom sjećamo se svih onih koji su branili našu županiju iz svih dijelova Hrvatske, a Slavonski Brod ima posebno mjesto u našem životu. Nakon što su nas prošle godine pred križem u Kašiću dočekali roditelji poginulih branitelja iz Slavonskog Broda, odlučili smo napraviti film kojim ćemo kao hrvatske žene i majke pokazati ljubav koju su hrvatski branitelji dali za nas i kako bi istinu očuvali za generacije koje dolaze iza nas.”
Posebno su oduševili mladi glumci u filmu, redom djeca hrvatskih branitelja, u odori HV-a nazočni na svim projekcijama. Jedan od njih, Borna Haberle, koji se sprema uskoro položiti dragovoljnu prisegu Domovini u vojarni u Požegi, zahvalio se braniteljima i svim Brođanima rekavši da je pred križem u Kašiću, vidjevši tolika imena poginulih, shvatio da to nije bila samo hrabrost nego čin beskrajne ljubavi. U obraćanju okupljenima, prekidan spontanim pljeskom, Borna je rekao: ” Mi smo danas ovdje, jer su oni tada bili tamo… Ta imena moja su Domovina, oni su moja Hrvatska…Vi ste morali umirati za Hrvatsku, a mi moramo početi živjeti za nju i učiniti je onakvom kakva je bila u vašim snovima…”
Dok se sunce naginjalo na počinak preko Save obojivši rumenilom površinu veličanstvene rijeke, pekle su zapretane suze u očima, a tuga nalegla na grudi. Svi oni stilizirani komadići slagalice na spomeniku trebali su se složiti u život – jedinstven, neponovljiv. Na žalost, metak, krhkotina granate, rafal – u trenu su prekinuli nit bezazlenog djetinjstva i razigrane mladosti – ovdje na brodskim ulicama i tamo na surovom kršu zadarskog zaleđa…Visoka je cijena slobode, nemjerljiva poznatim nam parametrima. Pa zašto to onda prešućujemo, zašto tako lako zaboravljamo?
[srizonfbalbum id=1746]