Pitanje koje si često postavljamo gledajući stare fotografije jest – zašto se na njima nitko ne smije? Postoji mnoštvo fotografija tmurnih ženskih, strogih muških te nestvarno ozbiljnih dječjih lica.
Odgovor je zapravo vrlo jednostavan, generacije prije nas nisu bile niti nesretnije niti depresivnije, nego je jednostavno fotografiranje predugo trajalo.
Fotografiranje je tada bio izuzetno važan i rijedak događaj kojeg su si tek bogatiji mogli priuštiti.
Poziranje za kameru izgledalo je kao da poziraju za slikara upravo zato što je otprilike toliko dugo fotografiranje i trajalo, a zamrznuli su lica kako bi bili savršeno mirni dok čekaju dobru ekspoziciju.
Začetniku fotografije, Francuzu Josephu N. Niépceu bilo je 1826. godine potrebno čak osam sati kako bi ovjekovječio “Pogled na Gras” (Point de vue du Gras), koji se smatra prvom uspješnom trajnom fotografijom u povijesti.
( Point de vue du Gras )
Još je jedan razlog radi kojeg se ljudi nisu smijali na fotografijama, naime, ljude koji su se stalno smijali smatrali neozbiljnima i pomalo djetinjastima.