Vukovar je 18. studenoga 1991. pao nakon 87 dana neprekidne opsade.
Grad je bio izložen jednom od najžešćih napada u modernoj europskoj povijesti. Procjenjuje se da je tijekom borbi i opsade poginulo više od 1.600 branitelja i civila, dok je više od 7.000 ljudi odvedeno u logore na teritorij tadašnje Srbije.
U vukovarskoj bolnici, koja je cijelo vrijeme bila pod međunarodnom zaštitom, u tri mjeseca liječeno je oko 4.000 ranjenika, a izvedeno više od 2.250 operacija, često bez lijekova, vode i osnovnih uvjeta.
Bolnica je bila simbol humanosti usred razaranja — i meta neprekidnog granatiranja.
Najtragičniji događaj uslijedio je 20. studenoga na Ovčari.
Iz bolnice je odvedeno oko 260 ranjenika, branitelja i civila, a svi su ubijeni. Danas je Ovčara mjesto tišine i jedno od najvećih stratišta u Domovinskom ratu.
Rat u Vukovaru ostavio je duboke rane — stotine silovanih žena, djecu koja su preko noći ostala bez roditelja te obitelji koje još uvijek traže svoje nestale.
Ipak, unatoč razaranju, Vukovar je imao presudnu ulogu u obrani Hrvatske.
Herojski otpor grada omogućio je da se ostatak zemlje naoruža, organizira i obrani.
Na Dan sjećanja Hrvatska odaje počast svim poginulim, nestalim i preminulim braniteljima i civilima, ali i svima koji su preživjeli pakao Vukovara.
Vukovar nije samo mjesto stradanja.
On je simbol otpora, volje i ljubavi prema domovini.
I zato — ne zaboravite Vukovar!
