Nisam još ni zakopčao remen, već sam dobio teleskopskom palicom u glavu, drugi je dobacio:”Kolji”! “Jednog sam dobro zapamtio, stariji, niži, ali jako krupan.”
Nakon što smo objavili ispovijest oca hrvatskog vojnika ranjenog nakon noćnog izlaska, donosnimo priču i o njegovom prijatelju, mladom Siščaninu Josipu O., koji je također ranjen kobne noći između Petrinje i Mošćenice.
Iako je od mučnog događaja prošlo dva tjedna, nemir, strah i bolovi od ozljeda i dalje su itekako pristutni kod obje žrtve.
Hrvatski vojnik Matija S. pušten je iz bolnice na kućno liječenje iako je pred njim dugo vrijeme oporavka dok je drugi mladić i dalje u bolnici. On je, nažalost, pretrpio ozbiljnije ozljede. Naime 22 godišnji Josip O. vraćao se kobne noći iz izlaska s prijateljem Matijom kada su ih po njegovoj izjavi napala četvorica muškaraca:
“Nema sumnje, jasno sam vidio tko nas napada, bila je to nekolicina Roma, kao u u filmu. Stali smo da ja mogu na malu nuždu, u tom trenu dolazi auto, staje, i iz njega izlazi nekoliko muškaraca. Mene su prvog počeli tuči, udarili su me prvo palicom po čelu, čak sam jednog uspio i udariti jer sam se htio obraniti, ali tada me je jedan ubo nožem u trbuh i samo sam pao.”-prisjeća se Josip mučnog scenarija i nastavlja… “Bilo je tu svega, pištolj, ali nisu ga koristili, vidio sam šarafciger, noževe, teleskopsku palicu i bokser. Ja sam zadobio ubodnu ranu u tanko crijevo duboku 7 centimetara. Još su me pokušali piknuti nožem u grudi sa lijeve strane blizu srca, ali sam uspio obraniti se. Rasjekli su mi čelo i pun sam masnica. Nakon što su završili sa mnom, počeli su bosti šarafcigerom i nožem Matiju, koji je prethodno htio pomoći meni i obraniti me. Nakon toga, krvavog Matiju odvlače na cestu i bježe”- priča ranjeni Siščanin.
Josip, iako teško ranjen, zove policiju i pokušava puzati do Matije da mu pomogne jer je vidio da leži sav krvav. Matija je pak uspio nazvati oca Tihomira. Nakon toga, Josip gubi svijest jer se počeo gušiti u vlastitoj krvi. Na mjesto tragičnog događaja dolazi hitna pomoć koja odvozi ranjene mladiće u Opću bolnicu dr. Ivo Pedišić u Sisku. Josip O. je istu noć operiran, a zahvat je trajao skoro 6 sati:
“Liječnik mi je ujutro rekao da se nada da ću preživjeti, da je oštrica noža otišla 2 centimetra dalje, da nebi imao nade”- prisjeća se Josip koji kaže da mu nije svejedno nakon svega i da osjeća nelagodu i stres, ali da ponosno može hodati po gradu i da nikome nikada nije napravio nažao i da nema iza sebe nikavu mrlju u životu niti je sklon sukobima.
“Ja sam dijete preminulog branitelja, radim časno kao zaštitar i nikada se nisam nadao da jedno obično druženje u gradu može završiti skoro kobno. Moji pokojni otac i djed su se borili za ovu domovinu u kojoj ja želim stvoriti obitelj, no nisam ni u snu pomišljao da ću doživjeti da me u slobodnom gradu napadnu romi koji će mi psovati ustašku majku i uzvikivati “kolji”. U šoku sam zajedno sa svojom obitelji- završava svoju tešku priču ranjeni Josip O.
Kako mene nitko nije napao iz čista mira a imam 55 g.